Kronike Erasmusa: Padova

LinkedIn
Nakon Ljubljane putujemo u talijansku pokrajinu Veneto, u Padovu. Naša sljedeća sugovornica je Petra Ileković, studentica pete godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Petra odvažno tvrdi da joj je tjestenina krenula ići na živce te da je zagrebački gradski prijevoz bolji od padovanskog. Što je još podijelila s nama, pročitajte u nastavku.

Izvor: Petra Ileković

Po čemu je Padova prevagnula u odnosu na ostale gradove koje si razmatrala?

Prije nego što sam odabrala svoju destinaciju, raspitivala sam se kod studenata koji su već bili na Erasmusu u Italiji. Očekivano, saznala sam da su životni troškovi u Rimu ili Milanu vrlo veliki jer su to, naravno, turistički najatraktivniji gradovi. Zatim sam otišla na stranice fakulteta i Padova me privukla jer sam jednostavno i brzo našla koji se kolegiji nude na engleskom. Nakon toga, odluka je brzo pala.

Koliko si toga spakirala?

Jako puno toga nepotrebnog. Ne postoji direktan let do Padove pa sam putovala autobusom, što mi je omogućilo da sa sobom ponesem dva ogromna kofera. Na kraju mi, kako to obično bude, pola toga nije trebalo.

Izvor: Petra Ileković

Koliko si se često vraćala kući?

Kući sam se vratila jedino za Uskrs, i to na tjedan dana. Taj dan kad sam ponovno odlazila iz Hrvatske imala sam let za Siciliju. Bilo je to predivno putovanje.

Govoriš li talijanski ili si ga naučila na Erasmusu?

Nažalost, nisam znala govoriti talijanski, ali sam za vrijeme Erasmusa polagala tečaj jezika. Želim ga još učiti jer mi je stvarno prekrasan.

Izvor: Petra Ileković

S kime si se najviše družila na Erasmusu?

S Talijanima van nastave osobno nisam provela puno vremena. Mislim da je to zato što sam bila okružena s puno drugih erasmusovaca pa sam se veći dio vremena družila s njima. Imam prijatelja iz Egipta, prijateljicu iz Norveške, dvije prijateljice iz Finske, dvije iz Litve… Planiramo druženje, iako je to naravno otežano zbog mnogo obaveza i geografske udaljenosti.

Izvor: Petra Ileković

Jesi li se nauživala talijanske kuhinje?

Hrana je izrazito ukusna, ali moram priznati da su mi nakon nekog vremena tolike količine tjestenine i pizze počele ići na živce. Falila mi je domaća mamina juhica. Studentske menze ovdje postoje i jeftinije su nego restorani, ali obrok svejedno košta 5-6 eura. Budući da sam bila smještena u domu u sobi s jako malim frižiderom, cimerica i ja smo kupovale hranu u lokalnim dućanima neposredno prije kuhanja. Hrana je zauzela najveći dio mojih životnih troškova jer su mali dućani skuplji, a veliki su bili daleko od centra grada gdje se nalazio dom. Barem nisam morala plaćati sobu u stanu 500 eura.

Izvor: Petra Ileković

 

Kakav je gradski prijevoz?

Zagrebački je bolje organiziran. Ovdje tramvaji ne pokrivaju cijeli grad, a buseva tijekom dana ima, ali navečer baš i ne – mislim da zadnji ide u ponoć. Nijedanput se nisam vozila tramvajem, a busom svega nekoliko puta.

Jesi li se osjećala sigurno u noćnim izlascima?

Padova je baš studentski grad. U svako doba dana bilo koji danu tjednu uvijek ima neko događanje na koje se može otići. Isprva sam bila skeptična upravo zbog sigurnosti, nisam htjela ostajati dokasna, ali nakon mjesec dana sam se opustila kada sam shvatila da se osjećam sigurno dok hodam sama kući.

Izvor: Petra Ileković

Kakvi su tvoji dojmovi o nastavi?

Mislim da sam imala puno sreće jer su mi odabrani predmeti bili interesantni i predavali su ih super profesori. Svi su bili vrlo srdačni, susretljivi i predani, mislim da su po tome dosta slični profesorima na EFZG-u. Međutim, ovdje smo imali više praktičnog rada. Iz jednog kolegija dobili smo tromjesečni projekt gdje smo rješavali konkretne probleme poduzeća i imali smo nekoliko sastanaka s njihovim direktorima. Najbolja rješenja bila su nagrađena – jedan tim je za svoje rješenje od jedne tvrtke dobio za nagradu plaćeno pripravništvo.

Podijeli

O autoru

Bok, zovem se Dora i teški sam introvert kojem je mnogo draže ovako se predstaviti nego ustati i s punom dvoranom podijeliti tri zanimljive stvari o sebi. Ovdje ću reći da kad odrastem želim biti pisac, isprobavati fine restorane i nabaviti ogromnog psa. Odnekud se mora početi pa ja počinjem od Managera. :)

Comments are closed.