Od osamostaljenja lijepe naše, Hrvatska je postepeno prešla iz gospodarstva s razvijenom prerađivačkom industrijom u top 10 turističkih destinacija u Europi. Biti popularna turistička destinacija nije toliki problem da se cijela zemlja primarno ne oslanja na prihode ovog gospodarskog sektora. Dok nam turizam cvijeta iz godine u godinu, industrija postepeno propada. Iako se brojke čine dobre i izgleda kao da napredujemo, zapravo propadamo. Ovakav preobrat iz prerađivačke u uslužno gospodarstvo poznato je pod nazivom deindustrijalizacija. Ima li nade za reindustrijalizaciju i spasenje hrvatskog gospodarstva? Odgovor slijedi u nastavku.
Deindustrijalizacija nije samo pojam koji se može pronaći u ekonomskim udžbenicima i znanstvenima člancima. Ona je stvarnost koju osjećaju tisuće radnika, studenti koji nakon diplomiranja odlaze u inozemstvo i gradovi koji su nekada živjeli od industrije, a danas jedva preživljavaju od sezonskog rada. Nekadašnji industrijski centri poput Siska, Rijeke ili Osijeka bili su simbol proizvodnje, izvoza i stabilnih radnih mjesta, a danas su simbol propuštenih prilika, zatvorenih pogona i iseljavanja mladih ljudi.
Prerađivačka industrija je bila temelj razvoja modernih država. Industrija stvara proizvode visoke dodane vrijednosti, potiče razvoj tehnologije, povećava izvoz i osigurava stabilna radna mjesta tijekom cijele godine. Za razliku od toga, gospodarstvo koje se dominantno oslanja na turizam izrazito je ranjivo. Dovoljna je jedna kriza, pandemija, inflacija ili geopolitički sukob da broj turista naglo padne, a s njime i prihodi države. Upravo se to pokazalo tijekom pandemije COVID-19 kada je hrvatsko gospodarstvo pretrpjelo jedan od najvećih padova u Europskoj uniji zbog prevelike ovisnosti o turističkoj sezoni.
Izvor: unsplash.com
Iako političari često ističu rast BDP-a i rekordne turističke rezultate, iza tih brojki skriva se ozbiljan problem. Hrvatska ne proizvodi dovoljno. Sve više uvozimo, a sve manje izvozimo vlastite proizvode. Visoki troškovi poslovanja, porezna opterećenja, birokracija i nedostatak dugoročne industrijske strategije obeshrabruju domaće proizvođače, čime dolazi do gašenja tvornica i povećanja ovisnosti o stranim proizvodima i uslugama.
Poseban problem predstavlja činjenica da turizam stvara privid razvoja. Tijekom ljetnih mjeseci obala je puna turista, većina apartmana je rezervirana, a ugostiteljski objekti ostvaruju rekordne prihode. Međutim, iza sjajnih fotografija krije se sezonska ekonomija koja ne može dugoročno nositi cijelu državu. Većina poslova u turizmu slabo je plaćeno, sezonskog karaktera i ne zahtijeva visoku razinu obrazovanja. Mladi visokoobrazovani ljudi zato sve češće odlaze u države koje nude kvalitetnija i bolje plaćena radna mjesta u njihovoj struci.
Dodatni problem je što turizam povećava cijene nekretnina i troškove života. Stanovi i kuće se pretvaraju u apartmane, a gradovi postaju prilagođeni turistima umjesto vlastitim stanovnicima. Dok apartmani niču na svakom koraku, industrijske zone ostaju prazne. Hrvatska tako polako postaje država konobara i iznajmljivača, a ne inženjera, proizvođača i izvoznika.
Naravno, turizam sam po sebi nije neprijatelj razvoja. Brojne europske države uspješno kombiniraju snažan turizam s razvijenom industrijom. Problem nastaje kada turizam postane jedina strategija razvoja. Njemačka, primjerice, svoj gospodarski uspjeh temelji na snažnoj industriji, izvozu i tehnološkim inovacijama. Hrvatska je, s druge strane, zanemarila domaću proizvodnju i dugoročna ulaganja u industriju. Posljednjih godina Europska unija sve više upozorava na pad industrijske proizvodnje diljem Europe. Hrvatska taj problem osjeća puno snažnije jer nema dovoljno razvijene alternativne sektore gospodarstva.
Izvor: unsplash.com
Može li Hrvatska ponovno industrijski ojačati? Reindustrijalizacija nije nemoguća, ali zahtijeva ozbiljne promjene. Potrebna su ulaganja u obrazovanje, tehnologiju, znanost i domaću proizvodnju. Država mora stvoriti uvjete u kojima će se proizvodnja i izvoz isplatiti više od uvoza i turizma. To znači manje birokracije, bolje poticaje za poduzetnike i jasnu industrijsku strategiju koja neće trajati samo jedan mandat.
Veliku ulogu imaju i mladi ljudi. Bez obrazovanih stručnjaka nema modernih tvornica, tehnoloških kompanija niti inovacija. Ako Hrvatska želi izaći iz začaranog kruga sezonske ekonomije, mora prestati gledati na industriju kao na relikt prošlosti. Upravo su industrija i tehnologija temelj gospodarske stabilnosti najrazvijenijih država svijeta.
Hrvatska danas možda bilježi gospodarski rast, ali pitanje je koliko je taj rast održiv. Rast koji se temelji isključivo na turizmu može vrlo brzo postati stagnacija, a stagnacija dugoročno vodi u gospodarsko nazadovanje. Bez snažne proizvodnje i industrije nema stabilnog razvoja, nema kvalitetnih radnih mjesta i nema dugoročne ekonomske sigurnosti.
