Bliži nam se matura. Odnosno ne svima nama, ali nekima. Dok je nama studentima (manje ili više uspješno) završio zimski ispitni rok, studentima lagano počinje ozbiljna priprema. Iako još ima vremena do konačnog odabira i upisivanja faksa, to će vrijeme brzo proći. A nakon toga slijedi novo poglavlje u životu. Kao što to inače i biva s novim poglavljima, naša priprema za njih je mala ili nikakva, ali to u pogledu faksa ne mora biti slučaj.
Pa kako to?
Postoji puno savjeta kako biti uspješan student: ne učiti kampanjski ili noć prije odraditi jedan all-nighter, dolaziti na predavanja, voditi bilješke, bla bla. Ti su savjeti realno kao prljave tave u sudoperu. Znaš da je suđe prljavo, da se namače i safta u vodi već tri dana i da bi ih valjalo oprati. Ali kad si u boravku i gledaš TV, to suđe ne vidiš. Što je oku daleko nije ni bitno. ”Out of sight out of mind”. Nek se suđe paca još jedan dan. Tako i ovi savjeti za faks. Znaš da se ispit bliži i da bi valjalo učiti. Ali kad si na kavi i sjediš leđima okrenut prema faksu, ni faks ni ispit ne vidiš. Učit ćeš sutra. Jedan dan više ili manje ne čini razliku.
Ali ovaj tekst nije tu da dijeli savjete, nego da objasni neke pojmove koji će (ovisno o akademskom uspjehu) biti relevantni idućih 3, 5 ili 9 godina. Da se ne nađete u situaciji kao ja da ne znate što je kolokvij dok prvi ne napišete.
First things first
Pa ajmo s najlakšim pojmovima. Oni koji su danas maturanti, najesen će biti brucoši. Znači ekipa koja je tek upisala faks. Ono što je u srednjoj bio predmet na faksu je kolegij, a polugodište postaje semestar. Godina se sastoji od zimskog semestra koji kreće u listopadu i ljetnog koji kreće u ožujku.
A sad malo detaljnije. Kolegiji se sastoje od dvije stvari: predavanja i vježbi/seminara. Na predavanjima profesor govori, vi šutite. Na vježbama (ovisno o kojem kolegiju se radi) rješavate zadatke ili (češće) držite prezentacije. Znači vi govorite, a profesor šuti.
Da biste sadržaj kolegija nakon što ga odslušate mogli zaboraviti prvo ga morate položiti. To možete na dva načina. Putem kolokvija ili ispita. Većina kolegija se može položiti putem kolokvija, to su dva manja ispitića kroz semestar (osim ako su veći kolegiji kao Mikro- ili Makroekonomija, onda su tri). Prvi kolokvij mogu pisati svi studenti, a drugi samo oni koji polože prvi. Oni koji ne kolokviraju (uspješno polože kolokvije) moraju na ispit na kojem se piše cijelo gradivo.
Svima najdraži – ispiti
Ispiti se polažu na ispitnom roku. Tijekom godine ih ima više: zimski rok je u veljači, ljetni je u lipnju, a jesenski je u rujnu. Ta tri roka su redovna. Osim njih na kraju rujna bude održan i dekanski rok koji je obično otvoren za sve. Postoje još dva izvanredna u travnju i prosincu, ali oni su samo za odabrane studente (apsolvente ili za one koji polažu neke razlike). Ali oni se do daljnjeg ni za kog neće održavati jer eto, EFZG je bauštela. Na svakom roku imate po dvije šanse za položiti kolegij. Svi ispiti se održavaju u intervalu od dva tjedna. Znači ako roknete ispit 4. veljače, možete ga opet pisati 18. veljače.
Prije je postojalo ograničenje da ukoliko ispit padnete 8. put ne možete ga polagati opet što znači da ne možete položili sve kolegije za vašu diplomu. Odnosno u prijevodu, ne možete diplomirati. Prošle ak. god. je to ukinuto. Možete ispit polagati koliko god puta želite, samo je bitno da diplomirate u najkasnije duplom roku. Znači, ako vam studij traje pet godina morate diplomirati u 10. Jedino moramo napomenuti da kada ispit padnete svaki 4. put, taj predmet morate upisati ponovo.
Ponekad postoji neki uvjet da izađete na ispit, a to je potpis. Profesori su se prije potpisivali u fizički index students, ali danas je taj potpis kao takav nepostojeći jer mi imamo e-index. S njime se misli odobrenje u sustavu koji profesor klikne da vi možete izaći na ispit. A da dobijete potpis u biti znači da morate imati dolaznost. Profesor na početku predavanja pošalje prazan papir i morate se potpisati.
European Credit Transfer and Accumulation System
Još jedan bitan pojam je ECTS. ECTS je sustav bodovanja nekog kolegija po Bologni. Ne treba znati puno više od toga. Većina sveučilišta u Europi ga koriste i mislim da je cilj bio da isti studijski programi u cijeloj Europi budu isti ili slični. I svaki ECTS predstavlja 28 sati učenja po seestru. Nebitno.
ECTS- i su nama studentima bitni zbog nečeg drugog. Svaka ak. god. se sastoji od 60 ECTS-a, a svaki semestar od 30. ECTS-i su vezani za kolegije, a svaki kolegij ih ima određen broj. Najčešće 6. Na prvim godinama kolegiji kao Statistika, Matematika i slično imaju 9. E sad, kad upišete prvu godinu, automatski ste upisali i 60 ECTS-a. Da biste upisali drugu godinu većinu tih ECTS-a morate položiti.
Vizualizacije radi zamislite da te bodove imate u nekoj košarici. Na prvoj godini ih imate 60. Svaki put kad položite neki kolegij, te njegove ECTS-e izvadite iz košarice. Cilj je da na kraju godine ona bude prazna. Ako je prazna, čestitam, sve ste položili i život je lijep. Ako vam ostane do 15 nepoloženih ECTS-a morate ih platiti (heh) i ništa, položite ćete ih nekad kasnije. Ako vam je u košari ostalo preko 15 bodova, onda ste parcijala. To nije ništa strašno, samo znači da ne možete upisati sve predmete iduće godine i da ste si malo produžili studij. Znači u pravilu u košarici ne mogu biti više od 75 nepoloženih bodova istovremeno.
I bitno je za napomenuti da svake godine upisujete novu godinu na faksu.
A ja san ti malo druga malo treća godina
Parcijala je malo nezgodna jer nikad nitko ništa ne zna kako treba i što se može ili ne. Tu vam prvo služi Studomat. Na njemu možete vidjeti sve vaše podatke o studiranju, što ste upisali ili položili i preko njega prijavljujete ispite. To je jako bitno jer ako ispit ne prijavite ne možete izaći na njega. Ispiti se u pravilu mogu prijaviti do 4 dana prije ispita, a odjaviti 3 dana prije njega.
Kao studenti na raspolaganju vam stoje konzultacije. To je termin kad vas profesor može primiti i možete s njim porazgovarati. Iskreno, ne znam nikoga od svojih kolega da je na to otišao. Osobno sam bila jednom i nikad više. Najgori razgovor u mome životu. Ali osim konzultacija možete otići i na uvid. Nakon što izađu rezultati ispita profesori su dužni dati termin kada možete doći i pogledati svoj ispit još jednom. Ići ćete u nadi da možete naći još koji bod koji će vam donijeti prolaz. E, nećete. Ali nada umire zadnja. Ako ništa, malo ćete se ispričat s profesorom. Svaki uvid na kojem sam bila iako nisam uspjela izvući prolaz je bio ugodniji nego one jedne konzultacije.
Kad postanete student dobit ćete svoju studentsku iskaznicu, odnosno iksicu. Ona nije pretjerano bitna osim kad želite iznenaditi svoje nepce u studentskoj menzi pomfrijem koji se friga u ulju starom tjedan dana ili tanjurom juhe u kojem plivaju dva rezanca.
Dobro, iksica posluži i da ulaznicu u nekom muzeju platite nešto manje.
I šećer za kraj 🙂
Referada je studentska služba, mjesto gdje uvijek fali jedan papir, uplatnica ili spajalica. Oni su tu zbog nas, ali ponekad nećete imati taj dojam. Tamo idete kad god nešto trebate ili ne znate. To je sve što se o referadi treba reći. Referadu se na vlastitoj koži treba osjetiti.
Na kraju nije ostalo puno toga za reći osim da uživate (ili to barem pokušate) u studiranju, kažu da su to najbolje godine. Ali vi prosudite sami.
Neću dijeliti savjete jer se i sama jedva snalazim na faksu. Peta sam godina i iskreno ne znam jesam li ja trebala prošli tjedan upisivat predmete ili ne. Nemam pojma, saznat ću kad tad.
Jedino što mogu reći jest da je na mladim nadama da poguraju peticiju da SC u menzu vrati pizzu. Vjerujte mi, svijet je tužnije mjesto otkako u Kefi nema više miješane za 5 kuna.
Sretno svima na faksu, pusa i bok!
