Jedno od mnogih stvari koje nude gotovo sva sveučilišta i fakulteti su različiti programi studentske razmjene. Bio to Ceepus, Erasmus+ ili neka međunarodna suradnja, za svakoga se može pronaći ponešto. Ove dvije generične i umjetne rečenice mogu se naći na bilo kojoj internet stranici ili letku koji promoviraju razmjenu. Ali što je zapravo studentska razmjena?
Saint-Éloi
Naziv jedne tramvajske stanice u nekom gradu u nekoj drugoj državi. Samo po sebi ništa posebno. Ali zapravo jest. Nikome ne predstavlja i ne znači ništa. Nikome osim meni i nekolicini pojedinaca koji su donedavno bili stranci, a danas su prijatelji. Saint-Éloi je Erasmus u svojoj suštini.
Fali pečat
Krenimo od početka. Čar svakog natječaja jest papirologija. Pogotovo kada su u pitanju pare iz Europske Unije. Pa da unaprijed razjasnimo neke stvari bez dlake na jeziku: papira je puno, a mjesta za pogreške još i više. Natječaj je za prijave otvoren kratkih dva tjedna u kojima se mora pribaviti hrpa papira i dokumentacije. Tu se nema što za reći osim da se treba naoružati strpljenjem i nekim debelim naočalama s kojima se može čitati između redaka. Za svaki slučaj. Da u prijavi ne fali koji papir, rečenica ili pečat. Nakon prijave slijedi agonija čekanja rezultata u trajanju od tri mjeseca.
Put putujem
Kada izađu rezultati i ispostavi se da ste među sretnim dobitnicima koji mogu pakirati kofere na semestar kreču pravi izazovi. Davanje otkaza na nekom studentskom poslu ili oproštajne kave i izlasci s prijateljima lakši su dio. Potraga za stanom drugi je razlog odustajanja od razmjene. Prvi je osvajanje razmjene u gradu koji je bio drugi ili treći izbor. Ali vratimo se na temu stana. Potraga je duga i mukotrpna a najčešće rezultira nekim osrednjim stanom na rubu grada za mjesečni troznamenkasti iznos koji se zapravo može zaokružiti i na četveroznamenkasti. Ali što se mora, mora se. Prijateljski savjet: ako je ikako moguće, pronađite stan prije nego se preselite.
Novi svijet
Nakon dolaska svakome treba malo vremena da se slegnu dojmovi. Ali treba živjeti sa spoznajom da slijede dani ispunjeni druženjima, izlascima i prekomjernim unosom alkohola. Kamo god da se ode na razmjenu postoje organizacije koje će se pobrinuti za vas. Najčešće je to Erasmus Student Network, ukratko ESN. Otvoreni, društveni i simpatični studenti koji su lokalci u gradu u kojem jeste, ali su u nekom trenutku i sami bili na razmjeni. Best of both worlds kako bi se reklo. Studenti s kojima se može sprijateljiti, a opet na svojem su terenu i mogu pripomoći ako vam treba pomoć oko nečega, a ne znate gdje početi. U svakom slučaju, naći ćete prijatelje. Bez brige.
Izvor: privatna arhiva
Money, money, money
Kako bi se reklo: Pare nisu problem jer para nema. I para nikad neće biti dovoljno. Mogu dijeliti savjete kako štedjeti i odgovorno trošiti, ali to bi bilo licemjerno. Pa, hajdemo ovako. Iznosi stipendija se čine velikima, ali to uistinu nisu. Stipendija je zamišljena kao “dodatak za troškove studiranja koje bi student imao i na matičnom sveučilištu, stoga pokriva samo dio životnih troškova”. To u prijevodu znači da je najpametnije par mjeseci prije razmjene krenuti odvajati neki iznos od studentske plaće i staviti ga u neku malu staklenku. Koji god da je to iznos, vjerojatno neće biti dovoljan. I tako preostaje samo jedno. Ono što svi žele izbjeći. Ali je neizbježno: roditelji. Ne moraju biti nužno roditelji, to može biti bilo koji član uže ili šire obitelji. Na ovo se mogu nadodati samo dvije stvari: 1) pomirite se s time i 2) zovite ih s vremena na vrijeme da ne bi ispalo da zovete samo zbog para. A dok čekate tu sretnu obavijest: “Poštovani, obavještavamo Vas da je na Vaš račun uplaćeno…” studentska menza i pesto su vam najbolji prijatelji.
Faks
Prije odlaska na razmjenu morat ćete izabrati kolegije koje ćete slušati i polagati na stranom sveučilištu. Naći kolegije koji će biti priznati na našem fakultetu je (ali doslovno) nemoguće. Ali onda kada odete i shvatite da možete upisati kolegije s imenima kao Design thinking ili Intercultural Management bude vam drago da se uopće išta prizna. Svi kolegiji koje položite vani bit će priznati kao izborni kolegiji na vašem faksu, ali to znači da u najboljem slučaju (osim ako ste apsolvent) imate tri obvezna kolegija koja ste propustili, a morate položiti. To vam je doček. Ako vam se baš posreći jedan od tih kolegija bit će Monetarna politika taman one godine kada odluče promijeniti knjigu. Znači, nemate ni predavanja ni skriptu. Ali nema veze, ima rokova. Bitno da smo mi živi i zdravi.
Home sweet home
Izvor: privatna arhiva
Na kraju dana malo toga je bitno. Para uvijek nekako ipak bude, upoznate ljude iz cijeloga svijeta, i gdje god da odete bit će super. Nije bitno ni mjesto ni vrijeme, bitan je trenutak. A trenutak brzo prođe. Razmjena je jedan djelić života gdje je vrijeme stalo i nalazimo se u nekome drugome svemiru. Odrasli smo ljudi koju su dobili šansu proživjeti drugo djetinjstvo i uvjeriti se da su život i svijet predivni.
Jer kao i prije dvadeset godina u kvartovskom parkiću možete prići ljudima i pitati ih žele li biti vaši prijatelji. I ubrzo nakon toga ti ljudi postanu prijatelji s kojima ćete odlaziti u menzu, pa navečer na piće. S tim ljudima proputovat ćete obližnje gradove i znamenitosti. I shvatit ćete da s tim istim ljudima u 5 ujutro nakon izlaska hodate kući, a onda u 2 popodne idete u muzej likovnih umjetnosti.
Shvatite da naizgled nebitne sitnice mogu poprimiti veliki značaj. Sitnice kao jeftina kava i razgovor dok čekate da se opere veš u praoni, šetnja pored vinograda na putu do predavanja ili boca crnog vina uz zalazak sunca na plaži u studenom.
Shvatite da ste prešli dalek put. Živjeli život u stranom. Proizvodi u dućanu koji su na početku bili strani to više nisu. I sada imate najdražu marku mlijeka. Ulice koje su bile nepoznate sada znate napamet. Nakon putovanja kada se vratite u vaš grad i izađete s glavnog kolodvora imate osjećaj da ste doma. I jeste. Hrvatska je možda bila jedini dom koji ste poznavali, međutim to više nije, podijeljeni ste između onoga gdje je dom bio i gdje je sad. Ali čovjek koji dva grada može nazvati domom je bogat čovjek.
I kada taj trenutak prođe ostanu suze, uspomene, ali i obećanje da ćete se jednoga dana opet svi sresti. Ostaje sjećanje na Saint-Éloi u kojem su ostali dijelovi naših srca.
Dedicated to: Alexia, Aspa, Bastiaan, Daan, Dimitra, Irvin, Jean-Paul, Katharina, Loreen, Nikolas, Paul, Regina and Vasilis
