Kolika je populacija dabrova u Hrvatskoj? Gdje se oni nalaze i gdje grade brane? Razgovarali smo sa studenticama iz Udruge studenata biologije – BIUS o njihovom projektu Dabar i voda. Paula Šašić i Ela Pahor (3. godina preddiplomskog studija biologije) te Lina Vinković i Lana Židak (1. godina diplomskog studija znanosti o okolišu) napravile su uspješnu suradnju Sekcija za Sisavce i Kopnene vode, a nama su ispričale više o samome projektu, ali i mnoge zanimljivosti o dabrovima u Hrvatskoj.

MANAGER MAGAZINE: Kako ste se odlučili pokrenuti ovaj projekt i koji je njegov cilj?

Ideja za projekt se rodila jedne večeri na već tradicionalnom BIUS-ovom projektu Sekcije za sisavce „Maloj školi mamalogije“. Tri dana okruženi samo pričama o sisavcima počeli smo pričati o nekoj kolaboraciji između naših dviju sekcija (Sekcija za Sisavce i za Kopnene vode). Sjetile smo se dabra kao sisavca koji je povezan s vodom, nakon što smo shvatili da su nam dupini predaleko i malo manje pristupačniji. Daljnjim razgovorom i promišljanjem razvijale smo ideju projekta kakav je danas. Od ideje za jedno polusatno predavanje razvile smo veliki jednogodišnji projekt koji će pokazati utjecaj dabrovih brana na kvalitetu vode, vodenu faunu i općenito ekosustav cijelog lokaliteta, a nadamo se i rezultirati objavom znanstvenog rada.

rad na brani

MANAGER MAGAZINE: Na koji način ste postavljali fotozamke i što ste zabilježili njima?

Prvo smo odabrali tri lokacije dabrovih brana, u dogovoru s vodočuvarima i profesorom s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, od kojih se dvije nalaze u okolici Karlovca, a jedna blizu Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Pokušali smo procijeniti mjesta unutar tih lokacija na kojima je vjerojatnost da snimimo dabra najveća, a to je uglavnom blizu dabrovih nadzemnim nastambi, ispred ulaza u njihove podzemne brloge ili blizu puteljaka kojima se koriste da uđu i izađu iz vode. Pri tome je bilo jako korisno kada bi na nekom puteljku našli dabrov trag ili vidjeli da iz brloga viri granje jer je to bila potvrda da se dabar njima još koristi. Zasad nismo zabilježili dabrovu aktivnost na fotozakama, ali tek smo ih nedavno postavili pa se nadamo da ćemo, nakon što ih još jedanput provjerimo i po potrebi premjestimo, u sljedeća dva mjeseca snimiti dovoljno da im otprilike odredimo brojnost i aktivnost.

MANAGER MAGAZINE: Kolika je populacija dabrova u Hrvatskoj?

Zadnji su službeni podaci do kojih smo došli iz 2016. godine i tada je na prostoru Hrvatske bilo između 2500 i 3000 jedinki. Međutim, ti su podaci već dosta zastarjeli, a profesori i vodočuvari s kojima smo surađivali tijekom realizacije projekta procjenjuju da se ta brojka do danas popela i na 10000 jedinki.

MANAGER MAGAZINE: Gdje se nalazi najviše dabrova u Hrvatskoj i gdje uglavnom grade brane?

Danas su dabrovi rasprostranjeni u većini kontinentalne Hrvatske. Novi podaci o monitoringu dabra i njegove rasprostranjenosti još nisu objavljeni, tako da nemamo točne informacije o području gdje ih je najviše. Prema starijim podacima (iz 2006. godine) i iz razgovora s ljudima koji se bave ovom vrstom, popriličan broj nastanjuje manje vodotoke oko Karlovca i Bjelovara, a ima ih i oko Zagreba.

Mi smo istraživanje provodili na područjima gdje su se dabrovi nastanili vrlo blizu ljudskih naselja. U zadnje vrijeme to postaje problem, jer branama podižu razinu vode te često poplave ceste i polja u blizini vodotoka. Kako im se u zadnjih 10 godina brojnost drastično povećala, počelo se raditi na regulaciji njihovih staništa i uklanjanju brana koje predstavljaju opasnost za promet i poljoprivredu. Nažalost, sve to sporo napreduje i još uvijek se često dogodi da mještani uzmu stvari u svoje ruke i sruše brane ili usmrte dabrove prije nego što se išta uspije službeno poduzeti. Dobra je stvar što su dabrovi vrlo snalažljive životinje i brzo nakon što im se poruše brane naprave nove ili se presele na mirniji dio vodotoka.

dabar

MANAGER MAGAZINE: O čemu ovisi gdje će dabrovi graditi brane?

Brane grade uglavnom na pritocima rijeka, gdje tok vode nije presnažan. Potrebna im je dubina vode od minimalno 30 cm (ali uglavnom to bude i oko pola metra) kako bi mogli plivati, brže se skloniti od predatora te lakše prenositi grane za gradnju nastambi i hranjenje. Zato prvenstveno grade brane kako bi povisili razinu vode i eventualno usporili njen tok za lakše kretanje. Na lokacijama koje smo posjetili izgradili su između 10 i 15 brana duž cca 500 metara vodotoka i njima značajno promijenili okoliš. Okolno je tlo podložnije poplavama i često natopljeno vodom, a vegetacija u blizini brana više je močvarna nego na ostatku područja.

Izuzevši dubinu vode, na koju mogu utjecati, dabrovi nisu previše izbirljivi po pitanju staništa. Iz ovog je razloga reintrodukcija dabrova na području Hrvatske i bila tako uspješna – početnih 85 jedinki puštenih tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća razmnožilo se i proširilo te se danas broje u tisućama.

MANAGER MAGAZINE: Kako brane utječu na brzinu toka i što bi se desilo da ih nema?

Općenito, pregrađivanjem toka na bilo koji način, njegova brzina se smanjuje. Dabar gradi visoke i čvrste brane koje u potpunosti sprječavaju protok osnovnim dijelom korita. To označuje potpuno smanjenje brzine, odnosno pad brzine na 0 m/s. Uz to, dio toka koji se nalazi iznad izgrađene brane poprima značajke jezera po svim svojim karakteristikama. Stalnim dotokom nove vode, jezero se proširuje i na okolna područja, odnosno ne zauzima samo korito bivšeg potoka/rijeke. To često stvara probleme ukoliko je brana izgrađena u naseljenom mjestu jer označuje poplavljivanje dvorišta, kuća ili oranica. Pri višim vodostajima, voda se ili prelijeva preko brana ili stvori novo privremeno korito oko brane, ali isto tako, često se organizira iskopavanje odvodnog kanala iznad brane što smanjuje nastalo jezero.

MANAGER MAGAZINE: Utječu li dabrove brane na život u vodi i na njene karakteristike? Kako ćete vi to mjeriti/promatrati?

S obzirom da se dabrovi nazivaju graditeljima ekosustava, uvelike mijenjaju karakteristike vode i život u njima. Kao prvi znak kvalitete vode, analizira se makrozoobentos. Makrozoobentos je makroskopski vidljiva zajednica vodenih beskralježnjaka manjih od 0,5 mm koji provode dio ili cijeli život u bentosu. Uzorkovanjem i determiniranjem spomenute zajednice beskralježnjaka, pomoću već postojećih indeksa, odredit ćemo kvalitetu vode u jezeru i pritom ju usporediti s kvalitetom vode u protočnom neizmijenjenom prirodnom dijelu korita. Uz to, mjerit ćemo fizikalno-kemijske parametre vode što uključuje temperaturu, zasićenost kisika i količinu otopljenog kisika, konduktivitet i pH. Kao završetak analize vode, odradit ćemo kemijsku analizu. To uključuje uzimanje uzorka vode i tretiranje kemikalijama u laboratoriju. Iz svega navedenog, na kraju će proizaći zajednički zaključak o karakteristikama vode, a potom će ih se usporediti međusobno kako bi se mogla uočiti promjena u netaknutom nepromijenjenom dijelu korita i nakon utjecaja dabrova.

dabar

MANAGER MAGAZINE: Ima li udruga BIUS još takvih projekata?

Udruga studenata biologije – BIUS je poznata po studentskim istraživačko-edukacijskim projektima. Od osnivanja Udruge 1999. godine provedeno je preko sto projekta, što je stvarno impresivan broj za jednu studentsku udrugu. BIUS svake godine organizira Veliki teren u proljeće i na jesen u trajanju od tjedan dana gdje sve sekcije provode istraživanja i inventarizaciju lokaliteta na kojem se nalazimo. Također, pojedine sekcije imaju svoje projekte. Ove godine, uz Dabra provode se još dva sekcijska projekta. Sekcija za ribe provodi inventarizaciju i mjerenje morfometrijskih značajki riba u projektu „Ihtiofauna zagrebačkih potoka“. Cilj je projekta istražiti strukturu i sastav populacija riba u urbanim potocima i utvrditi prisutnost invazivnih vrsta. „Potočni rak – Kustošak 2021.“ projekt je Sekcije za rakove s ciljem procjene stanja populacije potočnog raka (Austropotamobius torrentium) u potoku Kustošak u Zagrebu, budući da je vrlo osjetljiv na antropogeni utjecaj koji je sve veći problem u potocima.

MANAGER MAGAZINE: I za kraj, možete li nam otkriti nekoliko fun factova o dabrovima?

Najdulja dabrova brana na svijetu proteže se oko 850 metara u nacionalnom parku „Wood Buffalo National Park“ u Kanadi i vidljiva je iz svemira. Iako sigurno postoji od 1990., a možda i od ranije, otkrivena je tek 2007. godine zbog velike površine parka i negostoljubivog terena na kojem se nalazi. Može se vidjeti i pomoću Google Earth-a! Ta je brana građevina američkog dabra (Castor canadensis), dok Europu i istočnu Aziju nastanjuje euroazijski dabar (Castor fiber).

Dabrovi izlučuju spoj nazvan kastoreum iz posebnih žlijezdi koji im služi za označavanje teritorija, a može se koristiti u proizvodima kao što su pudinzi, smrznuti mliječni proizvodi ili bezalkoholna pića za poboljšanje mirisa. Danas se koristi rijetko zbog zaštićenosti dabra i skupog procesa proizvodnje.

Za sam kraj spomenule bismo lijepu priču iz Nacionalnog parka „Yellowstone“, čiji značajni dio faune čine dabrovi. Naime, ponovnom introdukcijom sivog vuka (Canis lupus) u taj park, nakon njegovog nestanka, došlo je do niza promjena u okolišu koje su dovele do povećanja brojnosti dabrova, a dabrovi su gradnjom svojih brana stvorili staništa za brojne druge vrste kao što su vidre, patke te razni vodozemci i gmazovi. Zbog toga što mijenjaju stanište i stvaraju ekološke niše za druge vrste naziva ih se i inženjerima ekosustava.

 

 

Podijeli

O autoru

Bok! Studentica sam 3. godine Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Novinarka sam Managera od 2018. godine te sam prošle godine bila urednica Business rubrike. U životu se vodim jednostavnom filozofijom da ne treba ništa komplicirati jer je život vrlo jednostavan.

Komentirajte