Koliko Hrvati znaju o potrošačkim pravima?

LinkedIn

Potrošačka prava sigurno su jedna od najkontroverznijih “pojava” u hrvatskoj javnosti, pogotovo nakon ulaska u EU i sve veće potrebe za usporedbom s ostalim članicama. Naime, svi znaju da ona postoje, ali razumijevanje istih u Hrvatskoj zapravo izostaje, no ne samo razumijevanje, već i vjera u njihovu primjenjivost. Pripremili smo pojedine zanimljivosti u nastavku članka koja otkrivaju moguća obrazloženja takvog fenomena.

Pravo zaštite potrošača od iznimne je važnosti jer štiti svakog pojedinca koji u nekomercijalne svrhe nabavlja neku robu ili uslugu. Štiti ga od potencijalnih zdravstvenih ugroza, pruža sigurnost u vidu financijske zaštite i zaštite u pravnim odnosima s trgovcima.

Neka od temeljnih prava potrošača su:
– pravo na visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti
– pravo na obaviještenost
– pravo na jednostrani raskid ugovora
– pravo na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba
– pravo na sukladnost kupljene robe s ugovorom
– pravo na zaštitu od nepoštene poslovne prakse
– pravo na učinkovitu pravnu zaštitu

Čak i bez detaljnijeg poznavanja Zakona o zaštiti potrošača, svaka osoba može već iz ovih temeljnih prava steći neki dojam o potencijalnoj svrsi i primjeni istih. Doduše, Zakon o zaštiti potrošača samo je jedan od niza zakona kojim se želi provesti horizontalna politika Europske unije. To znači da se zaštita potrošača ne smije izostaviti u ostalim segmentima tržišnog natjecanja, odnosno njegovog reguliranja i nadziranja, već se horizontalno usklađuje sa sličnim zakonima. Potrošač u tom slučaju predstavlja dodirnu točku, odnosno svojevrsnu poveznicu različitih zakona koja ga moraju nedvosmisleno štiti.

 

Koliko su Hrvati upoznati s potrošačkim pravima?

Nažalost, ne možemo se pohvaliti zavidnim rezultatima po pitanju poznavanja potrošačkih prava, osim ako ne vrijedi ono pravilo „najbolji, ali odostraga“. U sklopu najrecentnijeg mjerenja potrošačkih uvjeta, Europska komisija objavila je vrlo zanimljive, ali zapanjujuće podatke u slučaju Hrvatske.

Potrošači u Hrvatskoj treći su najlošiji u poznavanju svojih prava u Europskoj uniji, dok su iza nas još samo Litva i Grčka. Svoja potrošačka prava unutar Europske unije najbolje poznaju Česi. Trgovci na malo su neslavni pobjednici po poznavanju potrošačkih prava. Naime, trgovci na malo u Hrvatskoj najlošije poznaju prava potrošača u Europskoj uniji. To je apsolutno poražavajuće, jer ako znamo da se „zadovoljan potrošač uvijek vraća“, što onda možemo reći o lojalnosti potrošača u Hrvatskoj. Znači li to da je lojalnost potrošača u Hrvatskoj samo teorijski koncept?

Mnogo govori podatak kako Hrvatska ima drugi najveći postotak potrošača u EU koji će vjerojatno biti izloženi nepoštenim poslovnim praksama. Razlog je jasan ako napomenemo da Hrvatska ima treći najmanji postotak trgovaca na malo u EU koji smatraju da se zakonodavstvo o zaštiti potrošača i sigurnosti provodi. Takva percepcija trgovaca o zakonodavstvu upućuje na nepovjerenje u snagu zakona i moć institucija što objašnjava zašto je za očekivati da će hrvatski potrošači vrlo vjerojatno naići na nepoštenu poslovnu praksu pri kupovini.

O povjerenju potrošača u Hrvatskoj u javna tijela dovoljno je reći kako je ono na zadnjem mjestu među članicama EU. Trunku nade ulijeva pozitivan trend sve većeg povjerenja hrvatskih potrošača u kupnju na internetu. Proteklih nekoliko godina, povjerenje potrošača u kupnju na internetu poraslo je za više od pola.

 

Zašto je tome tako?

Mnogo je razloga koji bi mogli doći u poveznicu, odnosno za koje bi se moglo reći da su u nekom trenutku utjecali na ovakvo stanje. Ono što sigurno znamo je da su se začetci konzumerizma počeli pojavljivati početkom 20. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Samosvjesnost potrošača o svojim pravima već je tada počelo uzimati maha u SAD-u. John F. Kennedy je 1962. godine izdao priopćenje o određenim osnovnim pravima potrošača i time ukazao na važnost te teme koja očito ne jenjava ni danas.

Sličan razvoj dogodio se u Europi, no nešto kasnije nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Zaštita potrošača dobila je jasnu potvrdu razvoja Rezolucijom Vijeća 1975. godine. Tada je definirano pet osnovnih kategorija potrošačkih prava i time je postavljen temelj koji se Ugovorom iz Maastrichta još dodatno produbio, odnosno dobio na važnosti.

Hrvatska nije imala „luksuz“ tog tipa. Sve do tranzicijskog razdoblja, potrošačka prava nisu uživala pozornost javnosti niti vlasti. Tek se 1998. godine događa pozitivni pomak osnivanjem Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP). Nekoliko godina kasnije, Hrvatski sabor usvaja Zakon o zaštiti potrošača te time potvrđuje da smo spremni brinuti se i urediti i tu sferu našeg života.

Podijeli

O autoru

Hej! Student sam 3. godine Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Timu Manager pridružio sam se ove godine, a najviše volim pisati u rubrikama Business i University. Teme koje me posebno zanimaju su održivi ekonomski razvoj, ekonomska politika te sustavi obrazovanja. Slobodno vrijeme najčešće provodim čitajući, gledajući filmove ili svirajući gitaru. Ono što me motivira za daljnje učenje i istraživanje je sloboda jer “znanje je ključ slobode”.

Komentirajte