Erasmus – Češka ili Španjolska?

LinkedIn

Studentske razmjene su svakako stradale od kada se korona virus pojavio. Nije više toliko jednostavno otići na šest ili 12 mjeseci u drugu državu i drugi grad, osobito zato jer ne znamo što će nas tamo dočekati. Što će biti završimo li tamo u izolaciji, ima li policijskog sata, hoćemo li samo studirati ili ćemo moći uživati u gradu?

Naši sugovornici su Mislav Pislak koji se trenutno nalazi na Erasmusu u Elcheu u Španjolskoj gdje je na Universidad Miguel Hernández i Matea Divić koja se za studentsku razmjenu odlučila ići u glavni grad Češke, u Prag, gdje studira na Charles University.

Korona situacija u Elcheu i Pragu

Mislav nam je otkrio kako situacija s koronom u Elcheu ide na bolje te kako se polako otvaraju kafići, restorani i kulturne ustanove. Unatoč tome, mjere nošenja maski čak i na otvorenom te lockdown od 22 do 6 sati i dalje su njihova realnost.

„Ljudi se mogu družiti u ograničenom broju koji ovisi od pokrajine do pokrajine, a policija strogo kontrolira drže li se ljudi mjera pa čak i po noći. Ako vas policija uhvati nakon 10 sati vani, u gabuli ste. Ja sam se, doduše, svaki put izvukao glumeći da ne znam španjolski i da sam se izgubio (što je više manje bila i istina). Nama erasmusovcima, ali i strancima, progleda se kroz prste. To je bar jedna pozitivna stvar u tome što gotovo nitko od domaćih ne govori engleski, a pogotovo ne policija.“ – rekao je Mislav.

Situacija u Pragu je malo drugačija te su mjere do pred par dana bile jedne od najstrožih – – jedini dućani koji su radili su bile drogerije i supermarketi, policijski sat je bio na snazi od 9 sati navečer do 5 sati ujutro, maske su bile obavezne u svim zatvorenim prostorima, u ožujku i na svim otvorenim površinama te su zabranjena okupljanja.

Od početka travnja brojke su počele značajno padati, tako da je u noći s nedjelje na ponedjeljak 12. travnja ukinuto izvanredno stanje, a s njime i policijski sat, zabrana putovanja među districtima, a otvoreni su i dućani s dječjom odjećom, knjižnice, zoološki i botanički vrt, no kafići i restorani ostaju i dalje zatvoreni. Ali, to je formalno stanje i naravno, jedino koji mediji prenose. U praksi to izgleda tako da su s prvim rastom temperatura parkovi i takozvani beer gardeni bili puni, a ni prije toga druženja među Erasmusovaca nije izostajalo, samo su se opreznije provodila.“ – objasnila je Matea.

Studentska razmjena – ima li još studenata?

„Većina studenata Erasmusa je u WhatsApp grupi koja broji stotinjak članova. Najviše ih je iz Italije ili se samo tako čini jer su definitivno najglasniji haha. Ali ima ih i iz Poljske, Češke, Mađarske, pa i iz susjedne nam Bosne i Hercegovine.“ – rekao nam je Mislav.

Dok u Pragu ove godine ima zasigurno puno manje studenata na razmjeni nego što je to bilo prethodnih godina, i dalje je to veliki broj. Studenti su najčešće smješteni u domovima namijenjenima baš za studente na razmjeni.

„Primjerice, samo u mom domu (Kolej Hostivar) je oko 60 Erasmus studenata, za ostale ne mogu točno tvrditi, ali vjerujem da su to slične brojke. U grupama za Erasmus studente na WhatsAppu je preko 200 ljudi, pa sudeći po tim podacima, ali i broju ljudi koje sam upoznala, dosta je ljudi ipak odlučilo doći na razmjenu.“ – rekla je Matea.

Utjecaj korone na studentske razmjene

Mislav tvrdi da i nije previše te kako i sam nije čuo da je netko odustao od razmjene upravo radi korone. Mišljenja je kako su oni koji su se odlučili za razmjenu snažni karakteri jer „ipak treba postojati određena razina odvažnosti u čovjeku da se zaputi u drugu zemlju u ovom nesigurnom razdoblju. Mislim da se isplatilo onima koji su tu – pogotovo jer nemamo baš na što trošiti, a možemo ići na plaže u susjedni grad Alicante, planine, prirodu…“

Matea nam je otkrila kako je dio ljudi odlučio otkazati razmjenu, dio njih je došao kasnije a da je jedan dio njih odlučio odraditi Erasmus iz svoje države slušajući online predavanja na taj način.

„Za nas koji smo odlučili otići, objektivno gledajući sigurno se nudi manje sadržaja – od zatvorenih kafića, restorana i isprobavanja domaće kuhinje, do nemogućnosti pravih izlazaka i odlazaka u muzeje, kazališta, koncerte… Bez obzira na to, odlazak u ovoj situaciji za mene ima svoje posebne čari. Primoran si na intimnija druženja u stanovima, istraživanje grada i parkova (kojih je u Pragu, na sreću, zaista puno), a na kraju krajeva i troškovi života su manji. Vjerujem da se moj entuzijazam oko ove prilike za studente vidi i iz ove kratke izjave – ako sam ja mogla otići u ovo vrijeme i to u državu s najgorom epidemiološkom situacijom i svejedno biti toliko oduševljena cijelim iskustvom, nadam se da je to za svakoga tko čita ovaj članak i razmišlja o studentskoj razmjeni, dodatan poticaj da se na istu i odluči.“ – objasnila je Matea.

Izlasci? Klubovi? Stanovi?

Mislav je rekao kako tek sada razumije zašto se studenti iz Hrvatske uvijek drže zajedno kada dođu na Erasmus te kako to olakšava cijelu situaciju.

„Često se družimo i to ponekad, da se ne lažemo, u velikom broju. Uglavnom se druženja odvijaju po privatnim stanovima jer klubovi, a i ništa drugo, ne radi nakon 10. Nažalost, takva druženja često završe tjeranjima susjeda a, ako smo jako nesretni, onda i policije. Ovdje se mladi i stari striktno drže mjera i ne mogu se naći revoltirani partiji mladih na otvorenom kao u Hrvatskoj. Španjolci još uvijek osjećaju traumu od početka korone i ne žele riskirati ponovno buktanje epidemije i masovno umiranje s kojim su se suočili. Ja kad se probudim, pogledam kroz prozor i vidim ovo ljeto usred naše zime podsjetim se s osmjehom: „U Španjolskoj sam“. Čak da sam i cijelo vrijeme sam, drago mi je biti daleko od hrvatske konzervativne realnosti i, najviše od svega, daleko od zime.“ – zaključio je Mislav.

Dok je Matea iz Praga rekla kako klasičnih izlazaka u klubova nema, ali snalaze se na neke druge načine. Druženja u stanovima, iznajmljenim prostorima i parkovima postalo je normalno.

„Puno se studenata odlučuje i za kraća putovanja u manje češke gradove, koji su zaista posebni. To je rizik koji svatko poduzima sam za sebe i na koji se vjerojatno i odlučio već samim izborom dolaska, a velika većina Erasmusovaca je već i preboljela koronu. Tko nije do Praga, nakon dolaska sigurno je. Što se tiče klubova, trenutno nema naznaka otvaranja, no većina nas ostaje do kraja lipnja, pa se do tada nadamo da ćemo barem jednom doživjeti i tu vrstu druženja u Pragu. Koliko god nevjerojatno zvučalo, kroz ovo cijelo iskustvo ja sam gotovo i zaboravila na postojanje.“ – rekla je i savršeno zaključila za kraj Matea.

Podijeli

O autoru

Bok! Studentica sam treće godine Novinarstva i Odnosa s javnošću na FPZG-u. Novinarka sam Managera od početka 2019. gdje se bavim društvenim mrežama. Osim pisanja i rada na društvenim mrežama, u slobodno vrijeme volim pročitati dobru knjigu i pogledati film što mi pruža bijeg od stvarnosti. U životu se vodim time da se za sve u životu treba boriti i potruditi za ono što zaista želimo, ali da će mi ono što mi je suđeno na kraju i doći.

Komentirajte