Plesni tečaj ili košnica mogućnosti?

LinkedIn
EFZG je, u percepciji studenata prava, FERa, medicine itd., “plesni tečaj”. Istina je da su studenti ekonomije manje opterećeni studiranjem od većine drugih: umjesto cijelog dana po predavanjima i labosima, mi u najgorem periodu imamo predavanja po 4h dnevno. Dok naši prijatelji na drugim fakultetima dane provode nad knjigom, mi pročitamo skriptu prije kolokvija i proslavimo svoju trojku kavom. Možda se spotaknemo na koji teži predmet, ali nije kraj svijeta.

Oni vjerojatno koriste svoje pauze između predavanja na pisanje seminara iz labosa, ali nama je to dobra prilika za još jednu kavu. A kad oni odlaze na predavanja, mi smo – pogodili ste – i dalje na kavi. Vikendima se sablažnjavamo nad svojim prijateljima FERovcima koji na pregameu rješavaju zadaću iz programiranja s rokom do ponoći (istinita priča), dok smo mi posljednju zadaću dobili u srednjoj školi.

Uživanje, ali pod koju cijenu?

Ovo je, naravno, većinom pretjerivanje. Ipak, studenti izvan područja ekonomije spremno bi se složili sa svim ovim pretjerivanjima. Moramo priznati da je i nama zabavno širiti takav dojam o svom studentskom životu – tko ne bi prije odabrao naše studiranje od studiranja, primjerice, medicine? Preko tjedna šećeš maraton po kafićima, pratiš što te zanima (ako išta), ostalo zapamtiš koliko treba za prolaz. Vikendi su rezervirani za izlaske bez ijedne brige na pameti. Nije li, na kraju krajeva, i poanta da uživamo u svojoj mladosti prije no što zakoračimo u poslovni hamster wheel?

Izvor: Silvija Vuković (srednja.hr)

E da, ali upravo taj poslovni hamster wheel i jest problem. Jer koliko se god činilo jednostavno prošetati do diplome Poslovne ekonomije, ušetati samo s njom na tržište rada je daleko teže. Previše nas je. I utapamo se u tisućama koji nude isto što i mi. I možda jesmo oborili rekord u omjeru ignoriranih obaveza i zaključnog prosjeka, ali sada nam to dolazi na naplatu. A mali bezbrižni student u nama nije oduševljen idejom prihvaćanja prvog posla koji nam se ponudi jer nemamo drugu opciju. Kako ćemo se pobrinuti da se to ne dogodi?

Jedna fenomenalna stvar u vezi ekonomije jest mogućnost izbora. To se područje prostire od strogo razumnog računovodstva i financija do labavo kreativnog marketinga i menadžmenta. Svatko s malo volje može pronaći svoj kutak i posvetiti se njemu bez pretjeranog opterećenja ostalim. I u tom svom kutku uz malo truda ima potencijala daleko dogurati.

Skriveni talenti

Jedna omiljena i svestrana profesorica, s nekoliko potpuno različitih fakulteta na životopisu, voli na svojim predavanjima naglasiti ključne snage kojima mi na ovom fakultetu raspolažemo. Mi se krećemo u svojem “profesionalnom” području, u kojemu ljudi oko nas barataju sa sličnim vještinama i kvalifikacijama kao i mi. Samim time skloni smo podcijeniti vještine koje se u našem području podrazumijevaju, dok su nekome izvana science fiction.

Prva u nizu naših skrivenih snaga jest efektna prezentacija. Predstavljanje zadaće koju si smislio u hodniku prije predavanja. Powerpoint prezentacija koju si jučer sklepao u ponoć i dodao GIFove da djeluje kao da znaš što radiš. Zastupanje grupnog projekta čiji group chat si ignorirao pa su te poslali kao prezentatora. I naravno, (ne)skromna samopromocija na intervjuu za posao. Situacije koje od nas iziskuju otvorenost, improvizaciju i touch šarma su naša stručnost.

Izvor: Reddit

Druga sposobnost koja je profesoricu zadivila jest naša snalažljivost. I ne govorim samo o kreativnim pokušajima varanja na ispitima. Snalažljivi smo i u rješavanju problema u danoj situaciji, s danim sredstvima. Nebitno radi li se o zadanom zadatku ili našoj osobnoj želji, znamo uposliti svoje moždane vijuge i vještine kojima raspolažemo, probiti se kroz trnje problema i doći do cilja koji smo si zadali. Također, prilično smo dobri u pronalaženju (ili kreiranju) prilika, koje se ne bojimo ugrabiti kada nam je dana šansa.

Kakve god želje i pozdrave prikupili za ovaj naš fakultet tijekom studiranja, činjenica je da su znanja koja ovdje steknemo korisnija i primjenjivija od prosjeka. S ovim se slaže i profesorica, koja kao treću vrlinu studenata ekonomije navodi našu spremnost za poslovni svijet. Drugi studenti štrebaju nepreglednu količinu informacija za ispit, nakon kojega prvom prilikom svo to znanje isprazne kako bi stala nova runda nepotrebnih informacija. Za to vrijeme, mi na svojim kolegijima učimo o društvu, vodstvu, suradnji u timu, smišljanju i ostvarivanju ideja, logičnom načinu razmišljanja i kreiranju maksimuma sa zadanim resursima. I koliko god informacija uđe u jedno uho i izađe kroz drugo, ona temeljna znanja ostaju s nama zauvijek.

Košnica mogućnosti

Rekla bih da količina slobodnog vremena na našem faksu nije slučajna. Fakultet s tri prestižne međunarodne akreditacije vrlo vjerojatno zna zašto funkcionira na taj način. Ovaj nas studij samo upoznaje s temeljnim znanjima, a nakon toga nas prepušta sebi samima. I iako očekivanja od nas nisu opipljiva, ne znači da ne postoje. Možemo ih ignorirati, ali time samo odgađamo posljedice koje će nas dostići kad jednog dana zapnemo na poslu kojeg ne volimo. Prema tome, dio tog slobodnog vremena bi mogli iskoristiti za nešto nijansu korisnije.

Izvor: Make a Meme

Jedna šetnja kroz EFZG dovoljno pokazuje kolika je naš faks košnica mogućnosti. Na svakom je uglu plakat s najavom konferencije s vodećim domaćim liderima, ili studentskog natjecanja za vrijedne nagrade, ili radionice za stjecanje neke nove vještine. Zamisao ovoga, baš kao i cijelog fakulteta, nije da moramo svaku od tih prilika iskoristiti. Ipak, u moru izbora i slobodnog vremena imamo priliku poraditi na onome što nas zanima i što bi nam u budućnosti mogla biti presudna karika za stjecanje posla na koji ciljamo.

Naravno, posao nije glavna nit vodilja kojom se trebamo opterećivati kao studenti. Tu smo na gotovo zanemariv dio života. Bilo bi šteta prerano skočiti u poslovni bazen iz kojeg nema povratka. Napokon, u njemu ćemo se koprcati pola svoga života. Za sad, idealni prioritet bi bio iskoristiti sve što nam se nudi. To znači učlaniti se u onu studentsku udrugu (u najgorem slučaju možeš izaći, u najboljem će ti promijeniti život), prijaviti se na taj program razmjene (nitko nikad nije zažalio što je iskoračio iz svoje sredine, u koju se uvijek možeš vratiti), posjetiti tu konferenciju (kava nikud neće pobjeći) ili javiti se tom gostujućem predavaču za praksu. To su minijaturni koraci koji često donesu više dobroga nego što smo se ikad usudili nadati. I ako niste sigurni, sjetite se da ćete se u najgorem slučaju vratiti na ovo gdje ste sada.

Podijeli

O autoru

Bok! Studiram na EFZGu i pišem za Manager u svojoj kolumni. Kako me svašta zanima i uvijek sam posvuda, moji članci prate sličnu filozofiju: kultura, moda, noćni život i tako unedogled. U slobodno vrijeme držim svoj dućan odjeće i nakita, trčim po Zagrebu od kave do izlaska (pa opet kave) ili smišljam ideje za svoj pedeseti projekt po redu.

Comments are closed.