Zašto je potreban seksualni odgoj?

LinkedIn

Seksualni odgoj tema je koja diže puno prašine kada je riječ o tome treba li se uvesti kao obavezni predmet u školama. Riječi masturbacija, homoseksualnost ili silovanje nekima su još tabu te im se od njih diže kosa na glavi. Argumenti konzervativnog dijela društva je da škola nije mjesto gdje djeca trebaju učiti o seksu te da će ih učenje o tome samo još više potaknuti da ga konzumiraju. No, mislim da se svi možemo složiti da djeca o seksu zasigurno ne žele slušati kod kuće.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

Danas se u hrvatskim školama, od 2012. godine seksualni odgoj provodi kao četvrti modul zdravstvenog odgoja u sklopu biologije, psihologije ili prirode i društva. Znači, seksualni odgoj ne postoji kao zaseban predmet, no pokazala se potreba za tim. Prije više od mjesec dana, nakon pokreta „Nisam tražila“ koji je nastao kao potpora žrtvama seksualnog zlostavljanja, pokrenuta je peticija za sveobuhvatan seksualni odgoj u školama koju je podupiralo više od 80 posto mladih i njihovih roditelja. Smatra se da mladi imaju površan seksualni odgoj koji se uglavnom svodi na učenje o nekim spolnim bolestima i vrstama kontracepcije.

Na pitanje što je seksualna fluidnost čest odgovor bio je „ne znam“, a sliku dijafragme mnogi su identificirali kao kondom ili pak, menstrualnu čašicu u anketi koju smo proveli među studentima koji u školama nisu imali seksualni odgoj.  Problem leži u lošem pokušaju provedbe edukacije, ali i nedostatku informacija roditeljima koji se gorko protive ovoj ideji. Umjesto da djeca o seksualnim odnosima uče od obrazovanih ljudi, većina ih gledanjem filmova i provođenja vremena na društvenim mrežama stvara iskrivljenu sliku o tome kako bi seksualni odnos i seksualni život trebao izgledati. Ispravan seksualni odgoj ne samo da će dovesti do smanjenja maloljetničkih trudnoća (kojih je u Hrvatskoj godišnje 1.500), nego i do boljeg razumijevanja različitih seksualnih orijentacija, razlikovanja seksualnih uznemiravanja i zlostavljanja te razvijanja samopoštovanja i ponosa na svoje tijelo. Pa što onda predlažemo da bi seksualni odgoj trebao sadržavati?

O čemu bi se sve učilo?

Odgovorno seksualno ponašanje bi svatko trebao prakticirati, a pogotovo mladi kada tek ulaze u takve odnose. Što su spolno prenosive bolesti, kako se dobivaju te gdje i kako ih liječiti, djeca i mladi uglavnom guglaju. Traženje odgovora na ta pitanja nije sramota, stoga bi se trebalo stvoriti okruženje u kojem mladi s lakoćom mogu pitati ono što ih zanima. To okruženje mogao bi biti predmet Seksualni odgoj. Također bi se trebalo učiti o svim metodama kontracepcije, kako ih pravilno koristiti i kakva im je učinkovitost. Dobra podučenost o tim stvarima onda bi automatski dovela do smanjenja neželjenih trudnoća.

Zaštita od trudnoće i bolesti su stvari koje se danas i uče u sklopu zdravstvenog odgoja, no nisu seksualni odnosi samo trudnoće i bolesti. Seksualni odgoj trebao bi podučavati i o tome kako se definira pristanak i kako razviti zdrave obrasce ponašanja u seksualnim, ali i emotivnim odnosima. Postoje razni seksualni poremećaji s kojima bi mladi trebali biti upoznati kako bi razvili svijest o zdravom seksualnom životu. Mnogi ljudi često i trebaju pomoć terapeuta kako bi se riješili svojih problema te bi se trebala ukloniti stigma oko toga. Seks i emocije često idu jedno s drugim i mlade treba educirati kako se s njima nositi, što se od njih očekuje kroz spolno sazrijevanje i kako se na to pripremiti.

Razumijevanje pristanka onda dovodi i do smanjenja seksualnog nasilja i zlostavljanja. Ti zločini su, nažalost dosta rasprostranjeni i još uvijek obavijeni velom misterije. Mlade, stoga treba naučiti razlikama „dobrih“ i „loših“ dodira, koji sve oblici seksualnog nasilja postoje, kako izraziti osjećaje vezane uz spolne odnose, kako prepoznati pristanak i kako ga zatražiti. Kada se ne žele upustiti u seksualni odnos treba ih naučiti kako iz te situacije izaći, a kako se zaštiti kada žele. Treba ih naučiti uzajamnom poštovanju i entuzijazmu prema osobi s kojom se upuštaju u seksualni odgoj kako bi razvili zdrave odnose. Također, bi se trebalo dotaknuti toga da heteroseksualnost nije jedina ispravna orijentacija i da su homoseksualnost, biseksualnost ili aseksualnost raširene i jednake orijentacije s čime bi se smanjila diskriminacija. Nitko se ne bi trebao osjećati manje vrijednim zbog osobe koju voli i s kojom spava.

Seksualni odgoj trebao bi podučavati i o tome što se događa u tijelu tijekom seksa. Što su to orgazmi, zašto i kako su ženski drugačiji od muških, kako se mogu javiti problemi i zašto je to sve normalno su teme koje bi se itekako trebale spominjati. Sve navedene stavke dovode do razumijevanja sebe kao seksualnog bića jer je to nešto kroz što prolazimo cijeli život. Ako obrazovne ustanove i društvo nemaju takve programe i predmete, mladi će prolaziti kroz stigmatizaciju i učenje da je seks sramotan čin ili da bi se određenih dijelova svoj seksualnog bića trebali sramiti, a to je nešto što se ne smije dopustiti.

Druge države

U SAD-u seksualni odgoj, ili kako ga oni nazivaju „sex-ed“ provodi se od 20-ih godina prošlog stoljeća, no u pojedinim saveznim državama vlada stav apstinencije, odnosno seksualni odgoj se svodi na zabranu seksa prije braka, a o temama poput spolno prenosivih bolesti i metoda kontracepcije ne smiju niti čuti.

Nizozemska je daleko najliberalnija zemlja što se tiče seksualnog odgoja, pa učenici tamo o spolnosti slušaju već od četvrte godine života, no naravno sve je prilagođeno njihovim uzrastima. Mladi u Nizozemskoj pokrivaju sve teme, od kontracepcije, seksualnosti, zdravih veza te užitka tijekom seksa. I ništa od toga ih nije potaklo da se zaskoče čim prije. Šokantno, zar ne? Upravo zbog takvog pristupa, Nizozemska bilježi jako nisku stopu tinejdžerskih trudnoća, njihovi mladi ulaze u spolne odnose nešto kasnije nego većina svijeta te velika većina kaže da je njihovo prvo seksualno iskustvo bilo ugodno.

No, nismo mi ipak najgori. U Japanu se seksualni odgoj svodi samo na biološke činjenice poput menstruacije i ejakulacije, a u Indiji djeca ne razviju zdrave seksualne odnose. Naime, tamo se oštro izbjegava seksualni odgoj kojeg u školama nema, a za menstruaciju djevojke prvi put čuju tek kad je dobiju.

Spolni odnos je biološka potreba te je spolnost nešto s čime se nosimo cijeli život. O seksu se piše, pjeva, glumi, ali ono najvažnije – o seksu se treba učiti. Spolno sazrijevanje je proces koji traje te se oni koji se tek upuštaju u spolne odnose trebaju o tome educirati. Kao što smo već spomenuli, javnost je izrazila želju za uvođenjem seksualnog odgoja u Hrvatskoj, no uvijek će se naći netko tko bi molitvom riješio preuranjenu ejakulaciju kod muškarca ili tko misli da silovane djevojke ne mogu zatrudnjeti. Seks nije sramota i ne bi trebala biti tabu tema jer da nije seksa i orgazma ne bi bilo ni nas. Stoga, ako se ovaj problem ne riješi, mlade ćemo morati slati u Nizozemsku.

Podijeli

O autoru

Pozdrav! Studentica sam prve godine diplomskog studija Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Novinarka sam Managera od 2019. godine, a ove godine sam postala urednica rubrike University u koju pokušavam uvesti zanimljive i raznolike teme koje se tiču najboljeg razdoblja u životu pojedinca - studiranja. Osim što aktivno pišem, također volim filmove i književnost te snimanje i montiranje koje želim usavršiti. Izrada memeova mi također nije strana. U životu se vodim jednostavnom filozofijom da uvijek treba izaći iz svoje comfort zone i pobijediti strahove te onom ​"fake it till you make it", a ono što me najviše pokreće su ljubav prema pisanju i prijatelji koji su mi podrška u svemu.

Komentirajte