Svjetski dan kazališta obilježavamo 27. ožujka i na taj dan slavimo ovu kolaborativnu umjetnost. U današnjem članku saznajte o najskupljim kazališnim kartama, kontraverznim predstavama i dramama na zagrebačkoj dramskoj sceni.
Jednu kartu za Hamilton, molim
Ukoliko želite pogledati mjuzikl „Hamilton“ u New Yorku, karta bi vas mogla koštati skoro kao let do tamo. Popularni mjuzikl o Alexandru Hamiltonu, jednim od osnivača SAD-a, ruši mnoge kazališne rekorde, a jedna od njih je cijena ulaznice koja je u jednom trenu 2017. godine iznosila čak 1150 američkih dolara. Srećom za nas, predstavu s originalnim glumcima možemo pogledati na Disney + za mnogo manju svotu.
Izvor: Giphy.com
Komercijalno kazalište, kao što su poznati Broadway i West End, konkurira hollywoodskim filmovima kada je riječ o ciframa. Komercijalno najuspješnija broadwayska predstava je „Kralj lavova“ s 1.6 milijardi dolara. Predstava „Jadnici“ nosi titulu najdugovječnije predstave na londonskom West Endu. Izvedena je preko 13,000 puta, a za svaku izvedbu potrebno je 390 kostima i 80 perika.
Film i kazalište često „posuđuju“ jedni od drugih na obostrani uspjeh. Neki od najpoznatijih filmskih mjuzikla zapravo su adaptacije predstava; „Briljantin“, „Jadnici“, „Chicago“ itd. Isto tako, gotovo svi poznati Disney filmovi adaptirani su u predstave. Budući da je kazalište po svojoj prirodi hrabro, na popisu predstava naći će se i manje očekivani odabiri kao što je „Spider man: Mjuzikl“. Adaptacije uspješnih filmova ili uspješnih predstava mogu se činiti kao „ziheraški“ potez. Međutim, ipak je bilo nekoliko katastrofa. Mjuzikl „Mačke“, čiju glazbu potpisuje najpoznatiji skladatelj modernog doba Andrew Lloyd Weber, jedna je od najizvođenijih predstava na svijetu koja desetljećima očarava gledatelje svojom apstraktnom radnjom. Unatoč kazališnoj uspješnici, hollywoodska igrana adaptacija predstave koja se radi o mačkama lutalicama brutalno je kažnjena i internet memovima i box officeom.
Izvor: Giphy.com
Podizanje prašine
S druge strane priče, nalaze se tzv. podzemna kazališta koja žele publiku, ali ne publicitet.
Kazalište je kroz svoju dugu povijest često provociralo društvene i političke norme i zato su im nametnute cenzure koje su trajale sve do druge polovice 20. stoljeća u većini svijeta. Moliere, najpoznatiji francuski kazališni pisac koji je živio u 17. stoljeću, cenzuriran je zbog provociranja katoličke crkve. Neke njegove predstave koje se danas izvode svugdje u svijetu, kao „Don Juan“ i „Tartuffe“, nisu se mogle izvoditi za vrijeme njegovog života. Ibsenova „Lutkina kuća“, napisana u Norveškoj u 19. stoljeću, prati Noru koja pokušava napustiti svog muža. Predstava je podigla prašinu i kazalištarcima i publici. Mnoge glumice nisu htjele glumiti ženu koja napušta svoju obitelj, a publici su lik i radnja bili neshvatljivi. Predstava je morala biti prepravljena i ublažena kako bi smirila strasti. To su samo najpoznatiji primjeri cenzure drama koje su danas neizostavne na popisu lektira i u tradicionalnijim društvima.
Za vrijeme autoritarnih režima kazališta su imala vrlo ograničenu slobodu, što ih je navelo na alternativne načine izvedbe. 1950-ih poljski i čehoslovački umjetnici postavili su se kao opozicija komunističkim vlastima i organizirali predstave u skrivenim kazalištima. Njihove drame bavile su se etičkim i filozofskim pitanjima, a ponekad su se otvoreno rugale vlastima. Njihovo kazalište je, zbog svojih ograničenih uvjeta, zanemarilo svoj estetski element. Njihova uloga bila je ona socio-kulturnog mobilizatora.
U Zagrebu je Muzički biennale nosio ulogu najvećeg „provokatora“. Glazbeni festival je svake godine prekidala policija, a vlasti je najviše naljutilo kada su pustili Titov govor preko pornografskog filma.
Iako je danas umjetnička sloboda zakonom zagarantirana u većini svijeta, podzemna kazališta i danas postoje, ali s drugačijom svrhom. Tamo izvode autori koji se ne pronalaze u komercijalnom kazalištu, žele predstaviti svoje drame bez formalnosti i slično.
Hrvatsko kazalište
Ali dosta o New Yorku i Oslu, vraćamo priču tamo gdje je prvo građansko kazalište na cijelom svijetu otvoreno: na Hvar. Grad Hvar imao je građansko kazalište, otvoreno 1610., godinama prije Pariza, Rima i drugih svjetskih metropola, a freske iz 19. stoljeća i danas su dobro očuvane. Hrvatska drama i kazalište od tada su se razvijali uz bok najvećima.
1950. godine nastale su Dubrovačke ljetne igre, najpoznatija kulturna manifestacija u Hrvatskoj. Bogati dramski, glazbeni i operni program izvodi se na otvorenom. Dubrovačke drame mogu se izvoditi na mjestima gdje se njihova radnja zaista događa, a kula Lovrijenac postala je poznata kulisa za izvedbu „Hamleta“. Mnogi svjetski poznati glumci, glazbenici, redatelji, plesači nastupali su na igrama ili došli kao gledatelji svjedočiti jedinstvenom kazališnom iskustvu.
Izvor: dubrovnik-festival.hr
Danas je u Hrvatskoj najbogatija zagrebačka kazališna scena koja broji desetke javnih i privatnih kazališta. Najgrandioznije je, naravno, Hrvatsko narodno kazalište, po mnogima jedna od najljepših građevina u metropoli. Jedna od zanimljivih crtica gradske kazališne povijesti je nastanak kazališta Gavella 1950-ih. Gavella je bila tek drugo gradsko kazalište u Zagrebu. Nastalo je kada su se umjetnici HNK-a, predvođeni Brankom Gavellom, izašli iz narodnog kazališta zbog kreativnih nesuglasica s upravom.
Filmovi, serije i TikTok nisu uspjeli zasjeniti doživljaj kojeg gledanje predstave u kazalištu pruža. Čarolija kazališta je u iskustvu i niti jedan drugi medij ne pruža takvu senzaciju.
