Demografski alarm u Hrvatskoj – moramo li brinuti za svoje mirovine?

LinkedIn

Mirovinski sustav najvažnija je komponenta sustava socijalnog osiguranja. Sustav socijalnog osiguranja, osim mirovinskog sustava, uključuje još i zdravstveno osiguranje, socijalnu skrb, rodiljne i roditeljske potpore, prava za vrijeme nezaposlenosti i doplatak za djecu.

Ono je produkt takozvane socijalne države, odnosno jedne humane inicijative u vidu organizirane pomoći pojedincima koji su se našli u nevolji ili jednostavno, shodno ekonomsko-političkom kontekstu, nailaze na probleme većih razmjera od svojih sposobnosti da se njima nose.

Često se socijalna država smatra luksuzom iz perspektive osnovnih ekonomskih aksioma. Nije jednostavno financirati nešto što ne donosi značajniju dodanu vrijednost, ali je praktički nužno jer postoji određeni imperativ ili možda samo dobra volja hrvatske države da postupi slično svojim europskim prijateljima.

Hrvatska je mlada država i ekonomski teško parira zemljama Europe, no kroz našu kratku, ali bitnu modernu povijest, provele su se tri reforme mirovinskog sustava s ciljem optimizacije na duže staze.

Velikom reformom 2002. godine uvedeno je trodijelno mirovinsko osiguranje te se financijskom ekspanzijom, odnosno uvođenjem kapitalnog financiranja i promjenom načina financiranja iz isključivo državnog u mješoviti, pokušala stvoriti dugoročna perspektiva sustava.

Određeni rezultati bili su vidljivi, no radi promjena na tržištu rada i ostalih gospodarskih faktora, bila je nužna cjelovita mirovinska reforma koja je pokrenuta 2019. godine. Najvažnija obilježja reforme su mogućnost rada umirovljenika 4 sata dnevno, nagrađivanje za duži ostanak u svijetu rada, sankcioniranje onih koji su otišli u mirovinu prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, a sama granica za ostvarivanje starosne mirovine organizirana je tako da se postepeno podiže tako da do 1.1.2033. uvjet za odlazak u starosnu mirovinu bude navršenih 67 godina.

Referendumskom inicijativom „67 je previše“ skupljeno je dovoljno potpisa da Vlada povuče određene zaključke najnovije reforme poput uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu koja je bila inicijalno postavljena na 67 godina te su smanjene penalizacije za prijevremene umirovljenike. Drugim riječima, pod pritiskom javnosti Vlada je odlučila sačekati povoljniji trenutak za provedbu reforme jer je ona neminovna što će se i vidjeti iz sljedećih brojki.

 

U kojem grmu leži zec?

Kao što znamo, postoje tri stupa mirovinskog sustava. Prvi je obavezan i temelji se na međugeneracijskoj solidarnosti. Trenutni zaposlenici plaćaju doprinose u visini 15% svoje bruto plaće kako bi se financirale mirovine sadašnjih umirovljenika. To nažalost više nije održivo jer demografski trendovi ukazuju da u trenutku kada sadašnji zaposlenici postanu umirovljenici neće biti dovoljno radnika da svojim doprinosima namire njihove mirovine.

Broj osiguranika godinama pada, dok broj korisnika imovina (umirovljenika) raste. Takav trend je u potpunoj suprotnosti s idejom međugeneracijske solidarnosti. Što dovodi do tako nepovoljnog omjera najbolje ćemo vidjeti iz sljedećih grafova.

Demografija je ključna pri rukovođenju mirovinskim sustavom. U zadnjih deset godina hrvatsko društvo ima izrazito negativan demografski trend “starenja”. Tu se primarno misli na nisku stopu nataliteta koja prouzrokuje veći udio stanovništva starijeg od 65 godina u ukupnom stanovništvu. Također, ulaskom u Europsku uniju dvosjekli mač liberalizacije tržišta rada, odnosno veće slobode kretanja, nažalost odradio je svoje. Naravno, mora se uzeti u obzir sve duži životni vijek ljudi što dodatno opterećuje rashodovnu stranu. To je sve dovelo do toga da je trenutni omjer umirovljenika i osiguranika 1:1.28. Drugim riječima, na jednog umirovljenika radi otprilike jedan osiguranik.

 

Projekcije i podatci

Prema podacima HZMO-a za listopad 2021. godine, prosječna starosna mirovina iznosi 2645,55 kn, što iznosi oko 41,86% prosječne neto plaće. Predviđa se kako će do 2050. godine prosječna mirovina iznositi tek 38% prosječne neto plaće, a možda čak i manje. Ako pogledamo sljedeći graf, možemo vidjeti kako je modalna (najčešća) starosna imovina još nešto niža od prosječne te se nalazi negdje u rasponu između 2000 – 2500 kuna.

Izvor: HZMO

Kao što smo već vidjeli, demografska bilanca nam ukazuje na ozbiljne neravnoteže. Državni zavod za statistiku objavio je projekciju dobno-spolne piramide za 2061. godinu iz koje se može vidjeti da će radne snage u Hrvatskoj u sljedećih nekoliko desetljeća biti sve manje, a umirovljenika sve više. Ako se tom problemu cjelovito ne pristupi sada, za samo nekoliko desetaka godina Hrvatska će doživjeti veliku socio-ekonomsku krizu.

Izvor: DZS

Podijeli

O autoru

Hej! Student sam 3. godine Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Timu Manager pridružio sam se ove godine, a najviše volim pisati u rubrikama Business i University. Teme koje me posebno zanimaju su održivi ekonomski razvoj, ekonomska politika te sustavi obrazovanja. Slobodno vrijeme najčešće provodim čitajući, gledajući filmove ili svirajući gitaru. Ono što me motivira za daljnje učenje i istraživanje je sloboda jer “znanje je ključ slobode”.

Komentirajte