Hoće li Amazonska prašuma zaista nestati?

LinkedIn

Amazonska prašuma se zbog klimatskih promjena i ljudske aktivnosti svake godine sve više smanjuje. Prema izračunima naučnika zbog deforestacije i sve manje vlažnosti, ako se na vrijeme ništa ne poduzme, vjerojatno će u potpunosti nestati do 2064. godine.

Pronalaženje točke preokreta

Problem je u tome što znanstvenici još nisu smislili kako predvidjeti kada je prijelomna točka – prag koji, nakon što se premaši, dovodi do promjene u ekosustavima, dosegnuta.

Amazona je ključni zaštitni faktor protiv klimatskih promjena. Nova studija upozorava da bi ju požari mogli desetkovati. Prašuma generira oko polovice vlastite kiše recikliranjem vlage kroz drveće i drugu vegetaciju,  ima toliko vode, ima svoju vlastitu mikroklimu, posebno utječe na tlačne sustave i vremenske sustave kroz sjeverni Atlantik. Kad se drveće posiječe, tlo postaje suho i količina vode u sustavu opada. Te promjene imaju ozbiljne posljedice. Predviđena povišenja temperatura i smanjenje kiše tijekom već sušnih mjeseci mogli bi rezultirati duljom sušom. Neki znanstvenici se slažu da je “nadomak” točka bez povratka na kojoj se Amazonska prašuma počinje sušiti i pretvarati u savanu. Kad se to dogodi oslobodit će se ogromna količina ugljika, koja je sada pohranjena u prašumi dok drveće gori u šumskim požarima ili truli nakon krčenja šuma.

Požari brojem nadmašuju 2019. godinu za 84%.

Većina požara prepisuje se ljudskom djelovanju. Mnogi su podmetnuti na mjestima gdje je prethodno posječeno drveće, a dio na područjima koje poljoprivrednici tek žele osvojiti za uzgoj stočne hrane i ispašu goveda. Požari brojem nadmašuju 2019. godinu za 84%. Amazonska prašuma je u posljednjih 50-ak godina izgubila 17% ukupne površine, a 39% više nego u istom razdoblju prošle godine.

Sječa šuma se toliko povećala da se tjedno posiječe površina dva Manhattana. Zbog toga dolazi do promjene lokalne mikroklime. Kiše su sve rjeđe, a periodi suše sve duži. Predviđa se da će 2064. godina biti prijelomna točka u kojoj će ekstremne suše postati prečesta pojava da bi se šuma mogla oporaviti. Također, sječom šuma i požarima puno vrsta izumire. Neke od njih možda neće biti ključne za naš opstanak, ali gubimo mogućnost novih farmaceutskih proizvoda čime  gubimo puno tog potencijalnog bogatstva koje nam daju šume.

Klimatske promjene čine vjerojatnije kolapse

Klimatske promjene pospješuju uništavanje ekosustava. Okruženja širom svijeta postaju toplija brzinom kojom se ne mogu nositi. Kad dodamo dodatne stresove poput: onečišćenja, krčenja šuma, prekomjerne ispaše, pretjeranog ribolova, povećava se šansa da bi se sustavi mogli prilično brzo urušiti. Svemu tome svjedoči i to da je rujan 2020. godine bio najtopliji mjesec zabilježen na Zemlji, što je dovelo do smanjenja polarnog leda na povijesni minimum.

A kad se dogode nagli prirodni pomaci – na primjer, kao rezultat iznenadne suše ili velike vulkanske erupcije – okoliši se imaju tendenciju relativno brzo vratiti, oporavljajući se u svoje prijašnje stanje. Promjene uzrokovane čovjekom su trajnije naravi. Ono što vidimo su ekosustavi koji se zapravo ne vraćaju, oni ostaju nestabilni.

Klimatske promjene daju crnu budućnost – budućnost u kojoj će izgubiti i ljudi i biološka raznolikost. Amazonsku prašumu nazivamo „plućima svijeta“, dom je za oko 10% ukupne svjetske bioraznolikosti i nešto manje od pola milijuna različitih  sjedilačkih naroda. Razmjeri ove katastrofe veći su nego što možemo uopće zamisliti. Ne samo da će patiti lokalno stanovništvo, već će se promjena klime odraziti na cijeli planet.

Podijeli

O autoru

Hej! Trenutno sam na trećoj godini Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Novinarka sam Managera od 2019. te sam od ove godine urednica rubrike Lounge. Volim pisati o zbivanjima i svakodnevnim situacijama koje bi mogle interesirati naše čitatelje. Uživam istraživati teme koje nemaju dovoljno medijskog prostora, a odnose se na sve veću potrebu brige za okoliš te teme zabave, putovanja i mode. Osim što aktivno pišem, također se bavim tenisom od svoje 6.godine, volim zaigrati odbojku s prijateljima te se opuštati šetnjama u prirodi. Moj životni moto je da čovjek nije otok, moramo se uključivati u društvena zbivanja i stvarati bolje sutra.

Komentirajte