Druga strana luksuza

LinkedIn

S razlogom se kaže – nije zlato sve što sja. Modne marke, čiji nas spomen odmah asocira na luksuz i proizvode vrhunske kvalitete, izrađene s puno ljubavi, pažnje i preciznosti, kao što su Gucci, Louis Vuitton i Prada, imaju i svoje tamne strane.

Danas većina krzna dolazi iz Kine, zbog čega se na godišnjoj razini ubije 70 milijuna životinja.

Trenutno najprofitabilniji proizvodi jesu proizvodi od kože, koji prethodno navedenim modnim kućama donose više od 70% zarade. Ta koža dolazi iz Toskane, gdje ovaj težak i mukotrpan posao rade imigranti, koji na žalost nemaju mogućnost biranja, već idu trbuhom za kruhom. Temperature u tvornicama sežu i do 45 stupnjeva, a radnici u tim neljudskim uvjetima moraju raditi prekovremeno, odreći se godišnjeg odmora kako bi dobili plaću, koja je ispod egzistencijalnog minimuma. Razlog leži u tome da nerazvijene i slabije razvijene zemlje imaju labav zakonodavni sustav koji ne štiti prava radnika i ne osigurava mu sigurne uvjete za rad. Također još je jedan materijal koji možemo izdvojiti kao luksuzan, a to je krzno. Danas većina krzna dolazi iz Kine, zbog čega se na godišnjoj razini ubije 70 milijuna životinja. Životinje se drže na farmama u sramotnim uvjetima, a njihova prava gotovo i ne postoje. Postavlja se pitanje gdje je tu društveno odgovorno poslovanje koje upravo ove multinacionalne kompanije toliko promoviraju?

Nike

No, da ne biste mislili da samo luksuzne marke izrabljuju zaposlenike i životinje. Jedan od primjera koji je sve iznenadio jest poduzeće Nike, koje je bilo tema reportaže o dječjem radu časopisa Life 1996. godine. Naime, pojavila se slika dječaka koji ručno šiva logo poduzeća Nike na nogometne lopte. Slučaj je dobio veliku medijsku pozornost te je Nikeov imidž ozbiljno bio narušen. Zapravo, kada bolje pogledamo, Nike nije radio ništa drugačije od svoje konkurencije. Menadžment poduzeća je postao svjestan potencijalne štete te je odlučio popraviti percepciju javnosti. Počeli su mijenjati sastav proizvoda kako bi se smanjio rizik za zaposlenike u proizvodnji te su objavili podatke o svim proizvodnim lokacijama. No, do ponovnog problema dolazi 2006. godine prije Svjetskog nogometnog prvenstva. Ponovo se pojavila fotografija dječaka koji ušiva logo na nogometnu loptu, a riječ je bila o kršenju ugovora lokalnog dobavljača kako bi na vrijeme stigao sve isporučiti. Nike je odlučio prekinuti ugovor s dobavljačem, čime je poslao poruku da su ozbiljni u namjeri da promijene svoju dotadašnju poslovnu politiku.

Adidas, Primark i Zara

„Radimo 15 sati na dan. Jedemo hranu koja je lošija od najlošijeg, ono što jedemo gore je od hrane za svinje ili pse.“

Adidas, Primark i Zara su među mnogim zapadnoeuropskim brendovima optuženi za stjecanje profita na mizernim plaćama i kršenju prava u Istočnoj Europi i Turskoj. U prilog govori i činjenica da radnici Adidasa u Gruziji zarađuju 5 eura dnevno, u Bugarskoj i Rumunjskoj – zemljama koje su članice EU, radnici ovih kompanija imaju plaću 130 eura. Skandal je nastao u tvornicama koje proizvode odjeću za Zaru i Primark. Uvjeti rada u tvornicama uključuju radno vrijeme od 10 sati, šest dana u tjednu, a od zaposlenika se očekuje i prekovremeni rad. Za to dobiju ukupno 3 dolara dnevno. Radnici su se požalili na nehumane radne i higijenske uvjete, gdje nadređeni urlaju na njih, govore im da su psi i to sve kako bi dostigli određenu brzinu proizvodnje, umjesto kanalizacije široka cijev vodi fekalije te ih ispušta van tvornice. Svemu ovome svjedoče i poruke na etiketama koje kupci pronalaze ušivene u majice poput: „Prisiljeni raditi iscrpljujuće radno vrijeme“, „Radimo 15 sati na dan. Jedemo hranu koja je lošija od najlošijeg, ono što jedemo gore je od hrane za svinje ili pse.“

Sve ovo nas upozorava na teške radne uvjete ljudi koji rade za velike i svjetski poznate kompanije. Možemo zaključiti samo jedno, a to je da poduzeća koriste društveno odgovorno poslovanje kao „dimnu zavjesu“ koja im omogućava da uz relativno malo uloženih sredstava poprave svoj imidž, dok ta načela u svojem poslovanju uopće ne primjenjuju. Također je riječ o praktičnom alatu za odnose s javnošću koji poduzeće uz relativno niske troškove predstavlja u dobrom svjetlu. Brza i relativno pristupačna moda ili osviještenost pri odabiru gdje će kupovati, odluka je pojedinca, no bilo bi dobro prije kupovine proizvoda, proučiti strategiju kompanije te ne podržavati izrabljivanje radnika i životinja.

Podijeli

O autoru

Hej! Trenutno sam na trećoj godini Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Novinarka sam Managera od 2019. te sam od ove godine urednica rubrike Lounge. Volim pisati o zbivanjima i svakodnevnim situacijama koje bi mogle interesirati naše čitatelje. Uživam istraživati teme koje nemaju dovoljno medijskog prostora, a odnose se na sve veću potrebu brige za okoliš te teme zabave, putovanja i mode. Osim što aktivno pišem, također se bavim tenisom od svoje 6.godine, volim zaigrati odbojku s prijateljima te se opuštati šetnjama u prirodi. Moj životni moto je da čovjek nije otok, moramo se uključivati u društvena zbivanja i stvarati bolje sutra.

Komentirajte