Likeri prepoznatljivi po svom karakterističnom slatkom okusu i aromatičnom mirisu sastavni su dio svakoga druženja u Zadru. Malo je gradova i kompanija koje imaju tako bogatu i slavnu tradiciju u proizvodnji likera kao što ih imaju Zadar i Maraska. Više od pet stoljeća iskustva i bogate tradicije proizvodnje likera i alkoholnih pića pretočeno je u današnju tvrtku koja pića proizvodi po tajnom receptu. Kad “naš” čovjek kaže da još nije probao Maraschino ili Amarenu lokalci se zgražaju, a kako i ne bi kad je čak i Engleski dvor prepoznao kvalitetu “kralja svih likera” – prema riječima kralja Georgea V.
Višnja maraska potekla je iz Male Azije odakle se proširila na Mediteran gdje zbog dalmatinske klime i tla daje plod najbolje kakvoće. Putujući Dalmacijom talijanski književnik Alberto Fortis u svom djelu “Viaggio in Dalmazia” (Put u Dalmaciju) pisao je o uzgoju maraske u Dalmaciji i tome kako su seljaci na magarcima ili noseći na leđima prenosili višnju marasku u Zadar. Kako je Zadar već u 17. stoljeću imao nekoliko destilaterija za proizvodnju maraschino likera, mladi trgovac Francesco Drioli došao je iz Istre u Zadar i osnovao tvornicu likera. Posvetio se podizanju proizvodnje na razinu industrijske proizvodnje nabavkom strojeva i opreme, čime je omogućeno da se destilacija višnje maraske dovede do savršene čistoće i aromatičnosti. U to vrijeme definirana je proizvodna receptura zadarskog maraschina. Zastupnici Francesca Driolija djelovali su u Anconi, Veneciji, Rijeci, Trstu, Splitu, odnosno, u svim najjačim trgovačkim središtima onoga vremena.
Izvori (s lijeva na desno): @katijazivkovic, Maraska, Maraska
Povijest Maraske
1806. Tržište maraschina kontinuirano raste i širi se na Carigrad, Petrograd, Stockholm, češku i Ugarsku. Shvaćajući važnost vizualnog identiteta proizvoda, F. Drioli uvodi posebnu tehniku ručnog pletenja boca, čime jedinstveni proizvod stavlja u jedinstvenu ambalažu. Jedinstveni okus likera maraschina i jedinstveni način ručnog pletenja Maraska je zadržala do danas.
Izvor: Maraska
1830. Proizvodnja likera znatno se povećala i unaprijedila u odnosu na ranije razdoblje pa se znatno povećao i broj zaposlenih u tvornicama. Tako je, primjerice, tvornica likera Drioli u sezoni zapošljavala čak 500 do 600 radnika, što svjedoči o obujmu posla još u ono vrijeme.
1842. Poznati francuski pisac Honoré de Balzac u svom romanu „Un début dans la vie“, opisuje razgovor Schinnera i Georgesa o Zadru i Dalmaciji: „To je bilo u onom gradu gdje se proizvodi Maraschino. Bio sam tamo. To je na obali…“
Izvor: Maraska
1871. Po nalogu kraljice Viktorije povučeni su engleski ratni brodovi iz Sredozemlja kako bi ukrcali Maraschino za potrebe britanskog dvora. Te je godine posebnom uredbom Ureda zelenog stola (the Office of the Green Cloth) britanski dvor Drioliju dodijelio potvrdu da može direktno bez posrednika opskrbljivati kraljevski dvor. Značenje uredbe potvrđuje činjenica da je objavljena u uglednim britanskim novinama The Daily News.
1887. tvornicu je posjetio britanski prijestolonasljednik, princ od Walesa (kasnije kralj George V.), gdje je ostavio veliku narudžbu maraschina, po njegovim riječima „kralja svih likera“. Značenje poslovnog uspjeha u Engleskoj odrazilo se i 1887., kada su vojvoda od Yorka (kasniji engleski kralj Georg V.) i vojvoda od Edinburgha zajedno s ostalim vojvodama posjetili Zadar, a nakon što su obišli grad, svojom prisutnošću htjeli su počastiti svojeg dobavljača. Tom prilikom vlasnik tvornice Simeone Salghetti Drioli počastio je svoje posebne goste s nekoliko sanduka pomno odabranih likera i maraskina. Prisutnost Driolijeva maraskina na engleskom dvoru dodatno je pridonijela njegovoj popularnosti i konzumaciji u drugim engleskim gradovima. Salghetti Drioli su u Londonu imali i svoje posebne opskrbne centre na elitnim gradskim lokacijama.
1888. Zadarske tvornice likera, proizvodnjom i prodajom “preslavnog i izvrsnog zadarskog maraschina”, predstavljale su snažnu industriju u Zadru, od koje je i sam grad imao izravnu novčanu dobit preko poreza. Zbog osobite kvalitete likera i iznimne potražnje, izvoz zadarskog maraschina se u nepuna dva desetljeća gotovo udvostručio, tako da je 1888. iznosio čak 400.000 boca godišnje. Najčešći oblik transporta bio je pomorski, a izvozilo se u Trst, Veneciju i Rijeku.
1911. Obitelj Luxardo gradi znamenitu kuću-tvornicu pod imenom “Maraska” (na početku Obale kneza Trpimira), koja je do danas ostala jedna od najznamenitijih građevina grada Zadra.
1912. O popularnosti maraschina svjedoči i činjenica da je velika pošiljka njega nađena u zalihama potonulog, luksuznog putničkog broda Titanic.
Izvor: Maraska
Danas: Maraska d.d. moderna je hrvatska tvrtka koja uz tradicionalnu proizvodnju i prodaju alkoholnih pića proizvodi i bogati asortiman bezalkoholnih pića raznih vrsta i okusa. Sa svojih 150 djelatnika organizacijski je podijeljena na odjele prodaje, proizvodnje, marketinga, razvoja, financija i odjela ljudskih resursa čija je zadaća razvoj respektabilne i snažne tvrtke na području proizvodnje i distribucije kvalitetnih alkoholnih i bezalkoholnih pića, posebice visokokvalitetnih proizvoda na bazi višnje maraske, autohtone sorte višnje koja raste samo u podneblju zadarskog zaleđa.
Znamenita kuća obitelji Luxado, na Obali kneza Trpimira, restaurira se i prenamjenjuje u luksuzni hotel u kojemu jedva čekamo naručiti Maraschino!
