-Sanja Iveković (rođena u Zagrebu, 1949.), hrvatska je umjetnica, dizajnerica i aktivistkinja, jedna od začetnica Nove umjetničke prakse.
-Josip Broz (Kumrovec, 7. svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.), poznat pod nadimkom Tito, bio je jugoslavenski komunistički revolucionar, političar i državnik, prvi glavni tajnik Pokreta nesvrstanih, predsjednik predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije i autokratski, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u kontinuitetu od 14. siječnja 1953. do svoje smrti 4. svibnja 1980.
Izvor: Domino project
TROKUT
Dana 10. svibnja 1979. Sanja Iveković je sudjelovala u činu političkog prkosa, kada je izvela rad Trokut (Triangl) na balkonu svoga stana u Savskoj ulici, za vrijeme jednog od službenih posjeta Josipa Broza Tita Zagrebu.
Sanja je performans počela izavši na balkon svoga stana, iako je tog dana izdana zabrana građana da izlaze na balkone za vrijeme prolaska kolone Savskom ulicom. Sanja je usprkos tome izašla na balkon svojega stana odjevena u američku T-shirt majicu. Sjela je na stolicu, natočila whiskey, zapalila cigaretu, čitala knjigu i simulirala samozadovoljavanje. Ako vas zanimaju detalji, radilo se o knjizi Toma Bottomorea Elite i društva, iz 1964., sociološki studij o snazi odnosa u modernom društvu.
Time je počinila aktivnost građanskog neposluha. Iako taj čin, zahvaljujući betonskoj ogradi balkona, nije bio vidljiv s ulice. Cijeli performans umjetnica je izvela sa spoznajom da ju promatraju agenti komunističkih tajnih policija, koji su bili raspoređeni na vrhu hotela Intercontinental preko puta njezinog stana. Ovaj performans je trajao 18 minuta. Završen je kada je policija zazvonila na umjetničina vrata stana i naredila joj da prekine svoje aktivnosti.
TRIANGL
Sanja Iveković ovim radom nudi kritiku muškog kulta vođe i njegovog sustava političkog nadzora. Ukazuje na to kako se privatnu seksualnu akciju može interpretirati kao javnu prijetnju totalitarističkoj državi. Također pomiče granice između osobnog i javnog, između erotskog i ideološkog, a svojim feminističkim (kao i anarhističkim) nazorom smješta osobno unutar političkog.
Danas se iza Sanje kriju mnogobrojni radovi i performansi koji su bliski feminističkoj teoriji i praksi. Ona propituje i problematizira položaj žene u našem vremenu i društvu te njen položaj i doživljaj u svijetu medija te utjecaj koji takva idealizacija ima na žene.
Možemo zaključiti da Sanja “sanja“ utopijski svijet u kojem su svi ravnopravni.
