Parkinsonov zakon

LinkedIn

Noć, par trenutaka prije ponoći. Ulična rasvjeta i svjetlo u tvojoj sobi jedine su bijele točke na crnom papiru koje čine ovu noć još živom. Znao si da je rok ali nisi planirao. Zvuk užurbanog tipkanja po tastaturi čini atmosferu napetom. Testiraš vlastitu sposobnost i pitaš se hoćeš li stići. Srce otkucava sve brže kao i sat na zidu. Bliži se trenutak, ili jesi ili nisi. Nemaš vremena za gramatiku i mnogobrojno pregledavanje što si napisao ili prekopirao s drugih izvora. Krucijalni klik se dešava, odahnuo si, zaslon pokazuje…uspješno predan zadatak.

PARKINSONOV ZAKON ILI TRAGANJE ZA NAPRETKOM

Vjerojatno ste nešto već opazili: ako imate deset minuta da napišete pismo, napisat ćete ga za deset minuta; ako vam, međutim, na raspolaganju stoje četiri sata, za taj će vam posao trebati četiri sata. To je srž “Parkinsonova zakona“, koji je 1955.godine na stranicama časopisa The Economist otkrio historičar Cyril Northcote Parkinson.

“Rad se širi tako da ispuni vrijeme raspoloživo za svoje izvršenje”

 Ljudi su skloni sami sebi stvarati posao; pritom ne varira slobodno vrijeme, nego efikasnost. Parkinsona je najviše zanimalo kako se taj zakon očituje na radnom mjestu pa sarkastično opaža da “službenik   želi umnožiti podređene, a ne rivale” i da “službenici jedni drugima stvaraju posao”. Bez obzira na stvarni opseg posla, menadžeri nastavljaju  zapošljavati sve više suradnika, tek toliko da stvore dojam odgovornosti i moći — što onda pokreće lančanu reakciju, jer se sad pojavljuje potreba  za novim suradnicima i povećanim nadzorom, a da sve to ne dovodi ni do kakva zamjetna porasta proizvodnje.

Bez obzira na Parkinsonovu ironiju, taj zakon ima prizvuk istine i kad je riječ o uredu i kad je riječ o kući. Što imamo više posla, moramo biti i efikasniji. Što nam je dan prazniji, sve zahtjevnije postaju i jednostavne zadaće.

PROKRASTINACIJA

Dosta sličan pojam kao Parkinsonov zakon, koji označava odgađanje nekog posla ili obaveze. Može se reći jedna od najčešćih “bolesti“ studenata koji su pogođeni njome svakodnevno. Najčešći simptomi su umorne oči od dugotrajnog gledanja serija ili pak iscrpljeni prsti od neumoljivog “surfanja“ po mobitelu. Dešava se kada imamo određenu obavezu koju odgađamo do zadnjeg ili predzadnjeg dana. To je prirodno jer imamo dva izbora: rješavanje obaveza koje predstavljaju određeni stres ili uživanje u gledanju serija ili čitanju moga članka. Upravo je to razlog zašto stručnjaci prokrastinaciju nazivaju strategijom izbjegavanja. Uzevši sve u obzir, studenti su očigledno vrhunski stratezi.

Nadam se da Vam je ovaj članak, kojeg sam pisao dan prije zakazanog roka objave, bio zanimljiv i interesantan.

Podijeli

O autoru

Bok, student sam treće godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Novinar sam Managera od 2020. godine te volim pisati o povijesnim fenomenima, obnovljivim izvorima energije, prirodi i psihologiji. Najdraže mi je pisati intervjue s ljudima koji imaju iskustva u poslovnom svijetu, volontiranju i putovanju. Osim što aktivno pišem također volim sport, muziku i crumble od jabuka. Ono što me najviše pokreće je želja za bolje sutra.

Komentirajte