Hoće li Amerika biti dobar susjed?

LinkedIn

Bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, naslijedio je Joe Biden koji ima znatno različite stavove i mišljenja od njegova prethodnika. Sasvim opravdano, mnogi se pitaju kakve odnose će sada imati SAD s Europskom Unijom, a kakve s Kinom. Kako bismo razriješili sve nesuglasice, intervjuirali smo prof.dr.sc. Ljubu Jurčića koji predaje na katedri Međunarodno poslovanje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

 

MANAGER MAGAZINE: Dolaskom Bidena na vlast, SAD se vraća Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama. Na koji način će to utjecati na gospodarski rast u SAD-u? Očekujemo li da će SAD izdvajati više ili manje od EU te hoće li postići veću globalnu konkurentsku prednost?

Prof. Jurčić: Što se tiče klimatskih promjena, unutar same Amerike nema dominantnog, jedinstvenog mišljenja. Puno više, nego u većini ostalih zemalja,  zastupljeno je stajalište da su klimatske promjene više prirodna pojava koju uzrokuje kretanje nebeskih tijela, svemirsko zračenje i slično, nego aktivnosti ljudi. O  tome je napisano puno studije, članaka itd. Takvo stajalište je prirodno u društvu i gospodarstvu koje u kojem je dominantan individualizam i (ekonomski)  liberalizam, a glavna mjera svega je dolar, odnosno profit. Na putu maksimiziranja profita treba maknuti sve nepotrebne troškove, pa tako, koliko je god moguće, i troškove zaštite okoliša. Gospodin Trump, prethodni američki predsjednik, bio je businessman i dosljedno je, kao predsjednik, vodio takvu  gospodarsku politiku. Tehnologije koje čuvaju okoliš u kratkom roku čine privatne troškove, a u dugom roku koristi, ali uglavnom društvene. Privatni sektor je fokusiran na profite i to u kratkom roku.

Povratak SAD Pariškom sporazumu neće značajnije, vjerojatnije gotovo ni malo,  utjecati na njihov gospodarski rast ili američku konkurentnost na svjetskom tržištu. Troškovi koji će nastati kroz različite programa pa i ulaganja u Zeleni fond, vjerojatno neće prijeći milijardu dolara. Kad se zbroje ulaganja zemalja članica EU, mislim da će one  skupa više uložiti nego Amerika.

MANAGER MAGAZINE: Biden će zahtijevati da članice NATO-a izdvajaju određeni postotak BDP-a za obranu, hoće li to predstavljati problem Hrvatskoj kao članici?

Prof. Jurčić: To ne bi trebao biti problem za Hrvatsku, jer  to je i u  njenom  interesu. Izdvajanje bi trebalo dostići 2% BDP.  Zbog vlastite sigurnosti Hrvatska treba ulagati  u nove tehnologije i sustave obrane. Kod toga je bitno da to ne bude samo ulaganje kao trošak za kupnju strane opreme, nego da ta povećana ulaganja iskoristi za razvoj tehnologija i domaćih  proizvoda koje direktno i indirektno služe za obranu. Nije nužno da to radi sama,  nego to može i umrežavanjem s razvojnim institutima i proizvođačima iz drugih zemalja članica NATO-a.

MANAGER MAGAZINE: Kakve odnose će sada imati SAD s Europskom Unijom u odnosu na prije? Hoće li to imati utjecaja na Hrvatsko gospodarstvo?

Prof. Jurčić: Odnosi se bitno neće promijeniti. Promijenit će se samo način razgovaranja,  pregovaranja i javna prezentacija istih. Američki predsjednik uvijek čuva američke interese i oni se ne mijenjaju promjenom predsjednika. Ako se i promijene, to je vrlo malo. U svakoj politici, pa tako i međunarodnoj samo je bitan vlastiti  interes. U svijetu koji se stalno mijenja bitno je naći način kako zaštititi vlastiti interes u izmijenjenim okolnostima, zadržati i poboljšati vlastitu poziciju u međunarodnim,  političkim i gospodarskim odnosima. Drugačijom retorikom, pod novim predsjednikom, Amerika će nastojati, koristeći dosadašnju svoju poziciju, privući više „na svoju stranu“  EU kako bi očuvala svoj dominantni međunarodni položaj, nasuprot   Kini koja joj ugrožava dominantnu gospodarsku svjetsku poziciju i donekle Rusiji koja raspolaže s velikim brojem nuklearnih bojevih glava i drugog naoružanja, pa je, u nekoj mjeri, svjetski vojni takmac.  Za Hrvatsku neće biti nikakvih promjena.

MANAGER MAGAZINE: S obzirom na „trgovački rat“ s Kinom, kakve odnose možemo očekivati u budućnosti? Hoće li se i dalje ograničavati kineski izvoz?

Prof. Jurčić: Da, svakako, i dalje će se ograničavati uvoz kineske robe u Ameriku. Sumnjam da će gospodin Biden u skoroj budućnosti maknuti carine na kinesku robu koje je nametnuo gospodin Trump. Ako to i učini, onda će zasigurno na drugi način, vidljivo ili nevidljivo, još više otežati uvoz kineske robe. Ovaj trgovački rat nije borba za tržište, nego je on ekonomski instrument koji služi za političke ciljeve. Amerika vjerojatno procjenjuje da će gospodarsko jačanje Kine dovesti do povećanja njene financijske moći na svjetskom tržištu i zatim do vojne moći. Ako se uz tu moć doda i najbrojnije stanovništvo,  to bi činilo nezamislivu političku moć na svjetskoj sceni i Amerika bi izgubila svoju dominantnu  poziciju. Razvoj i mir  proteklih 70-tak godina, svijet duguje Americi, koja je  bila glavni činitelj pobjede u drugom svjetskom ratu i koja je izgradila svjetski politički i gospodarski sustav nakon njega i čuvala svjetski mir. U tom i takvom sustavu razvila se Kina i ugrožava Američku poziciju kao svjetskog lidera. Amerika  i kroz trgovački rat  nastoji joj to onemogućiti.

MANAGER MAGAZINE:  Trump je isticao kako je SAD uvelike profitirao nakon uvođenja carina Kini. Na koji način će Biden profitirati, a da pritom ne osporava ekspanziju Kineskog gospodarstva?

Prof. Jurčić: Amerika ekonomski  ne profitira ovim carinama. Ne može se u XXI stoljeću domaće gospodarstvo prvenstveno štititi instrumentima iz XVII stoljeća. Današnje strukture gospodarstva i načini funkcioniranja svjetske  ekonomije i trgovine su puno drugačiji nego prije sto, a pogotovo, prije dvjesto godina. Trump je u isticanju  efekata svojih carina na uvoz kineske robe navodio kako je usporio kineski rast i time je otkrio svoju (američku) istinsku namjeru. Cilj carina nije bilo smanjiti uvoz kineske robe, nego usporiti rast ekonomske i političke moći  Kine. Biden, kao što sam rekao, vjerojatno neće micati te mjere ako ne postigne neki političko-ekonomski sporazum s Kinom. Koliko poznajem Kinu i njenu sadašnju i dugoročnu politiku, ona neće prihvatiti niti jedan sporazum koji će utjecati na njene dugoročne ciljeve. Zbog toga novoj američkoj, Bidenovoj,  administraciji jedino preostaje da koncipira sasvim novi koncept razvoja Amerike koji će uvažavati, osim američkih ciljeva i promijenjenu strukturu svjetskog gospodarstva, promijenjene  političke i geopolitičke odnose i tehnološke promjene. Rast kineskog gospodarstva ne može Amerika zaustaviti svojom politikom, ali može svojom politikom ubrzati rast američkog gospodarstva i povećanje političke moći, ali politikama i tehnologijama primjerenim XXI, a ne XIX ili XX stoljeću.

MANAGER MAGAZINE: Postoji li mogućnost da Kina pretekne SAD i postane svjetskom silom?

Prof. Jurčić: Naravno da postoji. Vrlo vjerojatno, ako ne bude nekih velikih prirodnih katastrofa i ako se koliko-toliko sačuva svjetski mir, Kina će postati svjetska sila. Što se tiče pretjecanja Amerike, prvo će po (apsolutnoj) veličini gospodarstava  prestići Ameriku, ali po efikasnosti, mjereno  proizvodnjom po radniku, trebat će joj  više vremena. Zatim će stjecati sve veći utjecaj na svjetskom financijskom tržištu. Najviše vremena, a pitanje je hoće li to ikad postići, trebat će joj da pretekne Ameriku na vojnom planu. Kina ima nominalno veliku vojnu silu, a pitanje je koliko je ona realno sila. Osim apsolutne veličine bitna je efikasnost, odnosno istreniranost i iskustvo. Amerika je tu prva u svijetu i dugo, dugo iza nje nitko. Velika vojska u dugim razdobljima neaktivnosti se birokratizira  istupi svoju oštricu.

Podijeli

O autoru

Bok. Studiram Poslovnu ekonomiju na EFZG-u te sam trenutno na trećoj godini. Timu Manager sam se pridružila 2018. godine i od tada sam najviše voljela pisati o tehnologiji i poslovnom svijetu. Kroz godine sam dobila priliku napredovati te sam od ove godine urednica rubrike Business. Osim što aktivno pišem, također volim crtati, igrati video igre i pratiti sport u slobodno vrijeme. Smatram da je u životu potrebno biti ambiciozan i postaviti visoke ciljeve, ali isto tako i pronaći vremena za sebe.

Komentirajte