Utjecaj božićnih filmova na mentalitet današnjice

LinkedIn

 Koliko ste puta poželjeli imati blagdane kao u filmovima? Doživjeti snijeg na Badnje večer, zagrliti voljenu osobu, primiti željeni poklon, a možda jednostavno imati obitelj na okupu. Najveći fokus je na  ljubav i obitelj što kod pojedinaca zadaje kontradiktoran efekt. Naša očekivanja za blagdane su vrlo visoka, no pitanje je možemo li za to kriviti usađen sadržaj božićnih filmova?

Prosinac je mjesec u kojem svaki trenutak postane posebniji. Svi stanu i prepuste se osjećajima, a ona doza uzbuđenosti koju smo stekli kao mali se ne utišava. Uz svu tu blagdansku čaroliju postoji i ono dobro poznato nezadovoljstvo koje dolazi u paketu. Žudnja za idiličnim životom u božićno vrijeme može prouzročiti takozvanu „blagdansku depresiju“. Mnogi se tada zatvaraju u svoje domove i blokiraju socijalnu interakciju koja je za čovjeka bitan faktor preživljavanja.

Što je blagdanska depresija?

Da dolazi do pogreške kod definiranja blagdanske depresije ističe doc. dr. sc. Jelena Maričić s Odsjeka za psihologiju Fakulteta hrvatskih studija. Navodi kako prava depresija nije nešto što se pojavi tijekom i prođe nakon blagdana, već je to dublje i trajnije stanje. „Blagdansku depresiju“ specificira kod većine kao pojačani osjećaj usamljenosti ili tuge, no upozorava kako u ovo vrijeme kod pojedinaca depresija može eskalirati. To možemo i zaključiti iz činjenice da blagdansko vrijeme bilježi veći broj psihijatrijskih intervencija i samoubojstva.

Kakav utjecaj na ljude imaju božićni filmovi?

„Za vrijeme blagdana prezentiran je sadržaj u kojem dominira atmosfera radosti i zajedništva te je bez imalo sumnje prisutan pozitivan efekt. Naravno, sve ovisi na kakvo ‘tlo’ takvi filmovi ‘padaju’.“, smatra doc. dr. sc. Jelena Maričić te objašnjava kako to često varira od osobe do osobe i općem raspoloženju. Ako osoba prolazi kroz bolan period života ili smatra sadržaj iritantnim najbolja opcija je izbjegavati takve filmove i poštovati ono što nam odgovara.

Također dodaje kako su naši osjećaji često pomiješani. Navodi primjer kako osoba gledajući film može prizvati osjećaj tuge činjenicom da uz sebe nema ljude s kojima je proživio nešto slično, no  i ta tuga može biti poticaj da osjeti zahvalnost što je nekada to imao, da se malo ‘ugrije’.

„Trebamo imati na umu da nije svaka tuga i svaki osjećaj usamljenosti nešto što bi bilo dobro izbjeći. Ti osjećaji nam isto tako mogu donijeti spoznaju da smo imali nešto lijepo te biti pokretači – da u dijelu u kojem možemo, utječemo na svoju dobrobit i na dobrobit drugih.“

Ističe kako sami blagdani tijekom kojih se osoba osjeća usamljeno ili možda nevoljeno nikada nisu primarni razlog depresije, već je u pozadini takvih problema češće činjenica da osoba niti inače nema socijalne odnose koji ju ispunjavaju. Ono što je specifično kod blagdana je uvjerenost ljudi da drugi žive bolje. Činjenica da i drugi pate nas neće usrećiti, no može nam pomoći da se ne osjećamo izdvojeno. Današnji božićni filmovi se sve više približavaju publici prikazujući aktualne probleme i pritom ističu tu nesavršenost koja nam može biti kao neki znak.

Kod blagdanskog razdoblja ne smije se smatrati da je jedino normalno osjećati sreću, jer si time osoba samo dodatno pojačava pritisak i dovodi se u lošije psihičko stanje. Svi osjećaji su dio ljudskog iskustva i nemamo ništa od toga da sebe osuđujemo zbog njih. „Kao psihoterapeut često primjećujem da je ta sklonost osuđivanju samoga sebe zbog nekog svog osjećaja, poput straha, tuge ili ljutnje, za većinu osoba puno problematičnija i bolnija od samog osjećaja.“

Zaključuje kako će ovogodišnji blagdani mnogima biti teži zbog pandemije. Vrijeme kada svi ideali zajedništva poprimaju novu verziju te je krajnji cilj smanjivanje kontakata. Osjećaj samoće može biti prisutan činjenicom da smo fizički sami, no bitno je ostati u kontaktu s bližnjima koji će to umanjiti te ispuniti vrijeme aktivnostima koje nas vesele. Suprotno, ako nismo fizički sami a prisutan je osjećaj usamljenosti potrebno je to uzeti kao lekciju i preokrenuti novi list.

„Važno je imati na umu i na srcu saznanje da smo tu jedni za druge.“, ističe psihoterapeutkinja Jelena Maričić te objašnjava kako osim za nas same moramo razmisliti što možemo učiniti i za druge. Ponekad je dovoljan jedan poziv ili mali poklon. To je nešto što svatko od nas može učiniti, pa ako smo i sami usamljeni, možda nam to može biti najbolji lijek.

„Osim toga, svega nekoliko dana u godini su blagdani, a itekako je važno i ono što nam se događa i što mi činimo u sve ostale dane u godini – svaki dan imamo barem malu mogućnost za poboljšanje svog života. No, upravo to što u blagdanske dane možda jače prepoznajemo što nam u životu nedostaje, može doprinijeti našem kretanju ka nekom novom i nama vrijednome cilju.“

Kada nam se iznenada pruža višak slobodnog vremena mnogi od nas se opuštaju u nepotrebna analiziranja. Jedino moguće rješenje bilo bi kreirati svoju vrstu veselja s ljudima do kojih nam je stalo te upamtiti: obitelj ne čine samo ljudi povezani krvnim srodstvom, već i oni na koje prve pomislimo.

Podijeli

O autoru

Hej! Studentica sam 2. godine Poslovne ekonomije na Efzg-u i nova sam članica tima Manager. Nisam se još imala priliku iskazati u određenoj rubrici, no vrlo sam svestrana osoba te se nadam da ću moći svaku temu učiniti zanimljivom. Osim povremenog pisanja zadužena sam za financije. Svoje slobodno vrijeme volim provesti s obitelji i prijateljima te obožavam putovati. U životu se vodim filozofijom da je potrebno ponekad ubiti misli kako bi preživio.

Komentirajte