Muzički biennale Zagreb (MBZ) održava se ove godine od 13. do 22. travnja u svom 32. izdanju. Festival se održava svake neparne godine još od 1961. godine, a riječ je o jednom od najbitnijih festivala suvremene glazbe u svijetu.
Priča o uspjehu
MBZ je osnovao hrvatski kompozitor Milko Kelemen, koji se nakon rada i studiranja u inozemstvu vratio u Zagreb 1959. godine i zaključio da hrvatska glazbena scena kasni 80 godina za svijetom. Njegova ideja da u Zagrebu organizira međunarodni festival svjetske klase nije pretjerano impresionirala gradske vlasti. Gradonačelnik Holjevac nije bio zainteresiran dati podršku festivalu, ali to nije navelo Kelemena da prizemlji ambicije.
Otputovao je čak do Moskve gdje je osigurao sastanak sa sovjetskom ministricom kulture Ekaterinom Furstevom. Objasnio joj je da zapadni i američki sentiment raste u tada komunističkoj Hrvatskoj i kako je prijeko potrebno poslati najbolje sovjetske glazbenike na festival i tako približiti sovjetsku kulturu zagrebačkoj publici. Njihov sastanak je bio uspješan i Kelemen je zatim otputovao u Washington. U američko ministarstvo vanjskih poslova došao je sa suprotnom pričom: sovjetski utjecaj u Jugoslaviji prevladava, sovjetski glazbenici dolaze na festival i SAD mora poslati svoje najbolje kako bi proširili svoj utjecaj.
Festival na kojeg dolaze sovjeti i amerikanci, što je u to doba Hladnog rata bilo ništa manje od čuda, lako je privukao sve ostale glazbenike. Kelemen je proveo dva dana u zatvoru zbog sumnjivih putovanja, ali sve je bilo vrijedno kada je festival srušio sva očekivanja. Prvom Muzičkom biennalu u dalekomu Zagrebu je čak The New York Times posvetio članak.
Velike zvijezde
Festival je tijekom godina privukao mnoge velike zvijezde suvremene glazbe. Na repertoaru je bila primarno eksperimentalna glazba i klasična suvremena kompozicija 20. stoljeća, ali i multimedija, opera, balet i glazbeno kazalište.
Međunarodnu pažnju na festival je skrenula njegova jedinstvena karakteristika da nastupaju glazbenici i sa zapadnog i istočnog djela Europe. Nisu odmagala niti velika imena suvremene glazbe koji su dolazili na festival.
Među najvećima su Igor Stravinsky, ruski kompozitor i pionir moderne kompozicije kojeg mnogi smatraju najbitnijim glazbenikom 20. stoljeća; zatim John Cage, američki avangardni kompozitor, poznat po atonalitetnoj glazbi i jedan od najutjecajnijih kompozitora svog doba; Peter Maxwell Davies, uvaženi engleski dirigent i Witold Lutosławski-najbolji poljski kompozitor od Chopina.
Hrvatski glazbenici imali su priliku umrežiti se sa svojim kolegama iz svih dijelova svijeta i integrirati se u svjetski glazbeni svijet. Glazbenici jugoslavenskog novog vala također su dobili svoje mjesto na festivalu. Haustor i Električni orgazam su među poznatijim domaćim bendovima koji su nastupali na MBZ-u.
Festival svake godine puni dvorane i broji tisuće gostiju, stranih i domaćih na ovom posebnom događaju.
Izvor:mbz.hr
Buntovni festival
Bez obzira na međunarodni uspjeh, ili baš radi toga, komunističke vlasti Jugoslavije nisu bile zadovoljne biennalom.
Komunisti nisu cijenili modernu umjetnost, time i modernu glazbu, jer su smatrali da je poanta umjetnosti odgajanje naroda. Nisu voljeli skrivene poruke koje se možebitno kriju u modernoj umjetnosti, u strahu da propagiraju neodobrene poruke, i povezivali su je s individualizmom (nasuprot kolektivizmu, esencijalnom osobinom komunizma) i buržujskim vrijednostima. Muzički biennale Zagreb je zato organiziran i realiziran pod budnim okom vlasti koje su pomno pazile da ne bude ekscentričnog ponašanja na pozornici. John Cage, poznat po svom avangardnom nastupu i performansu oko klavira, ignorirao je naputke komunista o ponašanju na pozornici na oduševljenje zagrebačke publike koja je po Kelemanovim riječima „poludila“.
MBZ je tada postao poznati buntovnik, ali međunarodna pažnja i svjetska kvaliteta festivala spašavala je njegovo postojanje. Vlasti nisu ukinule festival, ali su ga mogle kvariti. Jedan od kontraverznijih izdanja biennala bio je onaj 1983. godine, kada je slovenski avangradni bend Laibach kao dio svog nastupa pustila Titove govore preko pornografskog filma. Policija je prekinula festival i skandal je skoro dokrajčio biennale. Umjetnici su, zajedno s publikom, uživali u ekscentričnim izvedbama i provociranjem vlasti. Mnogi direktori festivala tog doba opisali su to razdoblje kao izrazito stresno, ali njihova originalna ideja rušenja barijera bila je više nego uspješna.
MBZ i danas plijeni međunarodnu pažnju, brojnu publiku i uvažene izvođače. Jedna zanimljivost je ta da je Ivo Josipović bio predsjednik festivala od 1991. godine do 2010., kada je odabran za predsjednika republike.
Izvor:mbz.hr
