Otkrivanje novih perspektiva: Zagrepčanin na razmjeni u Koreji

LinkedIn
Student pete godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Toma Vlajčić, odlučio se na iskustvo bilateralne razmjene na jedan semestar u gradu Gwangju. Stupili smo u kontakt s njim, i unatoč vremenskoj razlici od 7 sati, doznali kako se snašao.

Kako to da si odlučio sudjelovati u programu razmjene studenata?

Studentska razmjena je iskustvo na koje sam uvijek imao želju otići. Nisam imao neke preference po pitanju države razmjene, već sam više bio motiviran samo da odem.

Sveučilište također konstantno raspisuje različite studentske razmjene diljem svijeta što nisam znao. Prvenstveno sam mislio da mi je jedina mogućnost za razmjenu Erasmus, koji se odnosi na države Europe, no nakon istraživanja stranice Sveučilišta vidio sam ostale mogućnosti. Na koncu sam prijavio  Australiju i Južnu Koreju te na kraju dobio razmjenu u Južnoj Koreji.

Koji je bio najveći izazov s kojim si se suočio tijekom razmjene?

Kako nisam fan ljute hrane, to bi istaknuo kao najveći izazov jer je ovdje hrana većinom ljuta i začinjena. U menzi uvijek postoji izbor i za one koji nisu ljubitelji ljute hrane, no time se propušta određena hrana, posebice ona tradicionalna.

U restoranima je teško izbjeći ljutu hranu ali i tu uvijek postoji izbor za nas koji smo slabi na ljuto. Mogu reći da sam se već i navikao na ljutu hranu kako su mi i rekli da će biti nakon mjesec-dva, iako u to tada nisam baš vjerovao.

Također bi istaknuo i još neke stvari koje su u neku ruku izazov. Jedna od njih je jezik, te u trenutcima transporta, papirologije ili običnog razgovora, teško da se može proći bez korištenja prevoditelja.

Gdje živiš za vrijeme razmjene? Studentski dom, stan ili nešto treće?

Izvor: Toma Vlajčić

S dobivenom sam razmjenom automatski dobio smještaj u studentskom domu koji se nalazi na kampusu. Soba je dosta jednostavna i praktična…krevet, ormar, wc pa čak i mali balkon…šta će mi više. Istaknuo bi da se ulazna vrata u dom otvaraju na otisak prsta dok svatko u svoju sobu ulazi kreiranjem individualne lozinke, što eliminira potrebu za ključevima, koji se znaju izgubiti prilikom povratka s predavanja… ili izlaska. Cimera dobijemo nasumičnim odabirom između svih internacionalnih studenata. Meni je pripao student iz Njemačke…guter Freund.

Koliki izazov ti predstavljaju jezične barijere?

Komunikacija sa starijim korejskim stanovništvom je nemoguća jer rijetko tko priča engleski. S druge strane, dosta mladih će razumijeti engleski no neće imati želju komunicirati na engleskom jer su sramežljivi i nesigurni u svoju razinu engleskog.

Po čemu se obrazovni sustav razlikuje od sustava u Hrvatskoj tijekom razmjene?

Knjižnice i prostorije za učenje su konstantno pune dok se u vrijeme rokova traži mjesto više pa čak i oko ponoći. Iznenadilo me je kada sam vidio da postoji mogućnost rezervacije termina i sjedala u knjižnici preko mobilne aplikacije.

Najveća razlika koju bi istaknuo je vrednovanje dolaznosti i postotka na ispitu. Naime, ukoliko ste prisutni na svakom predavanju, sudjelujete aktivno na nastavi i rješavate zadaću, to će uvelike utjecati na vašu prolaznost…dok je kod nas, bez obzira na aktivnost i dolaznost, ipak najviše bitan ispit ili kolokvij za prolaz. U Koreji je prije za prolaz bilo potrebno 70%, dok je to danas samo prisutno na nekim kolegijima i sveučilištima.

Izvor: Toma Vlajčić

Jel se više družiš s lokalnim studentima ili erazmusovcima?

Iako se na prvu misli da su erazmusovci studenti iz Europe, ovdje je dosta studenata iz Indonezije, Vijetnama i ostalih okolnih država s kojima sam se također sprijateljio. Rekao bi da je omjer studenata s kojima se družim podjednak, s time da bi ipak blagu prednost dao studentima iz Azije i Afrike jer imaju drugačiji jezik, kulturu i običaje o kojima mi je jako zanimljivo slušati.

Izvor: Toma Vlajčić

Što si naučio o kulturi zemlje koju ste posjetili?

  • Korejski jezik, iako djeluje komplicirano, ima samo 24 znaka
  • Veliki je naglasak na obrazovanju i poslovnoj hijerarhiji
  • Parovi se oblače usklađeno (iste boje odjeće, obuće…)
  • Sve artikle dodaju s dvije ruke (prilikom plaćanja uzimaju s dvije ruke karticu ili gotovinu…isto vrijedi i za sve ostale dnevne aktivnosti koje zahtijevaju zamjenu)
  • Ovdje je bijelo lice fizički lijepo – s tim što je svjetlije, to je ljepše
  • Nije toliko neobično da se muškarci šminkaju i koriste proizvode za njegu, kozmetiku…
  • Nigdje nema kanti za smeće, sve se reciklira i baca u vlastitom domu
  • Najhomogenija država na svijetu, 96% stanovništva su Korejci
  • Ljuto i slatko ovdje je svakodnevica
  • Klubovi nisu popularni kao karaoke. Također, više su poznati odlasci u kafiće/restorane u kojima se može naručiti piće i hrana. Takvi lokaliteti najčešće rade do 4-5 ujutro, te se u svakom trenutku može naručiti hrana, što je razlika od Europe.
  • U autobusu postoje označena mjesta za starije osobe kojih se svi pridržavaju. U javnom transportu ne postoji koncept švercanja.
  • Najpoznatije alkoholno piće je Soju (20% alkohola). Po okusu je najbliže razrijeđenoj rakiji.
  • Korejci izbjegavaju kontakt očima dok pričaju s ljudima

Izvor: Toma Vlajčić

Bi li program studentske razmjene preporučio drugim studentima i zašto?

Naravno da bih preporučio. Svaka naša odluka ima prednosti i nedostatke, no u ovom slučaju količina prednosti koje stječemo na studentskoj razmjeni nemjerljivo je veća od nedostataka. Poznanstva, uspomene, znanje i iskustvo su samo neki od primjera.

Također, studentska razmjena je odlično iskustvo za samostalni život i upoznavanje samoga sebe te prilika za kristalnije shvaćanje stvari koje nam odgovaraju i suprotno.

Jesi naučio neke nove vještine ili hobije?

Mogu reći da sam po ovom pitanju za sada imao poprilično zanimljivo iskustvo. Krenuo sam trenirati taekwondo. Osim toga, povremeno odlazim u salezijansku zajednicu gdje se nalazi Crkva, sirotište, sportski te stambeni objekti. Tamo odlazim nedjeljom zbog mise ili tijekom tjedna kako bi igrao košarku i nogomet s djecom koja se nalaze u sirotištu. Učlanio sam se i u studentsku udrugu koja konstantno organizira druženja, aktivnosti i putovanja. Osim taekwondo-a, učlanio sam se i u nogometni klub. Kako ovdje učim korejski jezik, mogu se malo pohvaliti i reći da sam naučio pisati i čitati korejski jezik. Stvar je u tome što većinom ne znam što sam pročitao…no, pomalo. 🤠

Izvor: Toma Vlajčić

Koje ti je bilo najdraže iskustvo tijekom razmjene?

Iako sam tek dva mjeseca na razmjeni, već je bilo dosta dobrih iskustava, no neke koje bi istaknuo su iskustvo življenja kao monk i isprobavanje tradicionalne korejske kuhinje.

Izvor: Toma Vlajčić

Što je najsmiješnije što ti se dogodilo dok si bio na Erasmusu?

Teško mi se trenutno prisjetiti svih trenutaka jer ih stvarno ima puno, no istaknuo bi neke dogodovštine koji su mi prvo pale na pamet. Jedna od njih je moj prvi odlazak na karaoke s ostalim erazmusovcima…pjevanje (deranje) korejskih pjesama je svakako bila aktivnost od koje me je poslije bolio trbuh od smijeha… možda je i piće koje smo pili imalo određenu ulogu u svemu.

Druga situacije je više trivijalnog karaktera. Naime, prijatelj iz Vijetnama je htio naučiti neku opaku psovku na hrvatskom, a ja sam “pristao“ na to. Samo ću reći da mi je dva tjedna govorio “Volim te Toma!“ dok nije posumnjao na težinu “psovke“ koju mi je izgovarao svaki dan…nisam mu se možda trebao tako očito smijati, ali šta ću…

I evo još jedno smiješno iskustvo. Bilo je to u budističkom hramu, dok sam pričao s redovnikom. Nakon mog pitanja koji je bio vezan uz meditiranje i kako to pravilno činiti, on mi je jednostavno odgovorio “nemoj o ničemu razmišljati“ kao da je to nešto najjednostavnije…nisam mogao ništa nego nasmijati se…

Izvor: Toma Vlajčić

Smatraš li da bi mogao reći da si na razmjeni stekao prijateljstva za cijeli život?

Iako sam tu tek dva mjeseca, mogu reći sa sigurnošću da sam već stekao par prijatelja iz raznih dijelova svijeta s kojima bi volio ostati u kontaktu bez obzira gdje se nalazio. Rekli su mi da sam uvijek dobrodošao u njihov dom te da su mi spremni pokazati mi svoju državu i grad. Mislim da se po tome računaju prijatelji za cijeli život (možda sam i u krivu). Naravno, naravno…isto sam i ja njima rekao. 😉

Što ti najviše nedostaje u hrvatskoj? Koji je bio najveći kulturni šok koji si doživio tijekom Erasmusa?

Za početak, vremenska razlika od sedam sati je bila najveći šok, tako da sam prvih pet dana spavao maksimalno četiri do pet sati dok se sve nije normaliziralo. Nakon prvih par dana mi je najviše nedostajala obitelj i bliski prijatelji. Prvi tjedan mi je bio šok jesti sa štapićima i jesti rižu svaki dan (doručak, ručak, večera). Nakon dva tjedna mi je najviše počela nedostajati hrana, da budem precizniji, hrana koja nije ljuta. Nakon tri tjedna mi je počela najviše faliti moja soba, da opet budem precizan, vlastiti prostor i samostalno vrijeme jer sam konstantno bio okružen ljudima, a sobu sam dijelio s cimerom. Nakon mjesec dana sve što sam nabroja je nestalo jer sam se navikao na život kakav imam.

Za sve koje zanima više, sve Tomine avantura pratite na https://www.instagram.com/vlajcicinho

Podijeli

O autoru

Bok! Studiram marketing i glavni sam urednik Managera. Pišem o aktualnim temama, ali najčešće završim na onim psihološkim. Volim nedovoljno isplanirane weekend getaways i Chimichange de Pollo.

Comments are closed.