Hrvatska agencija za osiguranje depozita (bivši DAB, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka) je na neki način slična vatrogascima. Dobro je da postoji, ali je možda najbolje da se u medijima i javnosti što manje priča o njoj jer, slično kao i s vatrogascima, to znači da nije bilo potrebe za njenom intervencijom i da stvari iz njenog djelokruga rada funkcioniraju.
Jutarnji list je nedavno prenio da je propala američka banka Silicon Valley Bank. I dok su konkretne okolnosti bankrota te banke specifične i nije ih moguće tek tako preslikati na neku hrvatsku banku, „bank run“, odnosno navala štediša na banke (što je dovelo do bankrota SVB), je univerzalni rizik kojem je izložena svaka poslovna banka. Ovim tekstom se ni na koji način ne želi implicirati da je neka hrvatska banka u problemima i da bi mogla bankrotirati, nego je cilj objasniti čime se bavi Hrvatska agencija za osiguranje depozita (HAOD) i kako funkcionira osiguranje naših depozita (našeg novca) u slučaju da banka u kojoj imamo račun propadne.
U tekstu o tome kako poslovne banke stvaraju novac smo pričali o tome da poslovne banke kada nam daju kredit nama ne posuđuju tuđu štednju. Davanje kredita u iznosu od 10 000 eura se u bilanci može prikazati pomoću sljedeće dvije promjene:
Svaka poslovna banka u trenutku kada nam daje kredit ujedno stvara novi depozit, odnosno stvara novi novac (za više detalja bacite oko na tekst o poslovnim bankama). Poslovne banke imaju moć stvoriti novi novac, odnosno elektronski zapis novca, kada nam odobravaju kredit. Taj novac prethodno nije postojao, odnosno banka nam nije posudila tuđu štednju, nego je doslovno netko unio u računalo iznos koji nam se odobrava kao kredit i pritom, kao nekom čarolijom, stvorio taj novac na našem računu.
Da parafraziram Yanisa Varoufakisa, bankari su kao čarobnjaci s jako dugačkom rukom koja može zagrabiti daleko u budućnost. Bankar ima moć našu buduću ekonomsku snagu pretvoriti u današnji novac. Recimo da uzimaš kredit za stan ili kuću na 25 godina. Ako bankari na temelju tvoje buduće ekonomske moći, koja se mjeri plaćama koje ćeš dobivati u idućih 25 godina na temelju svog rada, zaključe da si kreditno sposoban, banka će ti odobriti taj kredit (ignorirajmo ovdje sve druge detalje oko odobravanja kredita, nisu bitni za priču). Bankari gledaju hoće li tvoja buduća ekonomska moć (tvoje buduće plaće) biti dostatna za otplaćivanje kredita. Ako hoće, bankar-čarobnjak svojom dugačkom rukom grabi u tvoju budućnost, grabi u tvoju očekivanu ekonomsku snagu kroz idućih 25 godina, i na temelju nje stvara novi novac danas, odnosno stvara novac koji ti se odobrava kao kredit.
Međutim, takva čarolija ima određene posljedice, a između ostalog je kroz povijest dovela do potrebe za institucijama kao što je Hrvatska agencija za osiguranje depozita, ne samo kod nas nego i u puno drugih zemalja svijeta. HAOD osigurava depozite, odnosno novac na tekućim računima, žiroračunima, poslovnim računima i deviznim računima, deviznu štednju po viđenju i oročene devizne štedne uloge. Ukratko, osiguravaju različite vrste naših depozita (našeg novca) u našoj banci, ne samo fizičkim osobama nego i trgovačkim društvima. Od čega? Od propasti naše banke, odnosno od slučaja u kojem bismo ostali bez našeg novca jer je banka u kojoj imamo račun propala. Maksimalni osigurani iznos je 100.000 eura po deponentu i po kreditnoj instituciji. To znači da su nekome tko ima dva tekuća računa u dvije različite banke (svih 20 banaka u Hrvatskoj je pokriveno) i na svakom ima 90.000 eura oba računa osigurana. Osigurana znači da će nam taj novac biti dostupan u nekoj drugoj banci ukoliko banka u kojoj imamo račun propadne.
Kako može doći do propasti neke poslovne banke i kakve to ima veze s time što su bankari čarobnjaci? Vidjeli smo gore da banke stvaraju novi novac kada daju kredite, bila riječ o kreditu za stan ili auto ili kreditu za isplatu plaća nekom poduzeću koje ima financijskih poteškoća. Zanimljivo je da je većina današnjeg novca, odnosno većina naših depozita, stvorena upravo kreditnom aktivnošću poslovnih banaka (više o tome što je novac možete pročitati ovdje). Naš novac na tekućem ili žiro računu je depozit. Riječ depozit je jako zavaravajuća – englesku riječ „deposit“, odnosno glagol „to deposit“ možemo prevesti kao deponirati, odnosno položiti. Položiti što? Gotovinu, odnosno novčanice, u banku. Međutim, je li stvarno većina nas do svog novca na računu došla tako što je fizički položila gotovinu u banku? Ili je novac došao tamo kada smo primili plaću? Istina je da je moguće stvoriti novi depozit tako da se fizički polože novčanice u banku, ali to nije dominantan način nastanka depozitnog novca u modernim gospodarstvima. Kreditna aktivnost poslovnih banaka je ta koja je „odgovorna“ za većinu depozitnog novca kojim raspolažemo.
Ovo na prvu može zvučati pomalo suludo – naravno da većina nas svoju plaću nije dobila tako da je podigla kredit. Istina, ali odakle točno dolazi taj novac? Okej, od poduzeća koje je svojem zaposleniku isplatilo plaću. A odakle poduzeću taj novac? Od prodaje svojih proizvoda i usluga kupcima. Odakle pak kupcima taj novac? Od plaće koju su primili, ponovno od nekog poduzeća/poslodavca. Izgleda kao da se vrtimo u krug.
Kada bismo raspetljali taj niz, vidjeli bismo da je možda riječ o tome da je prije 10 godina netko podigao stambeni kredit i njime kupio stan. Prodavatelj stana je možda tim novcem obnovio kuhinju i kupaonu u drugoj nekretnini u kojoj živi, sufinancirao svadbu svojoj kćeri i kupio novi automobil. Taj novac se raspršio diljem gospodarstva, odnosno od tada cirkulira među različitim ljudima, poduzećima i bankama. Otac je platio bend za svadbu u Osijeku, član lokalnog benda iz Osijeka je od tog novca iznajmio apartman i otišao na ljetovanje u Vodice, vlasnik apartmana u Vodicama je novcem od tog najma platio pržene lignje u lokalnom restoranu…
I možda je upravo dio tog novca nakon 10 godina završio na našem tekućem računu kao naša plaća, iako smo mi potpuno nesvjesni toga (realno, nije nam ni bitno) da je taj novac prvotno nastao upravo tako što je netko uzeo kredit da kupi stan.
Zašto je ovo sve uopće bitno i kakve to veze ima s osiguranjem depozita? Zašto je novac, odnosno depozit koji cirkulira sustavom, zapravo elektronički novac i nema potpuno pokriće u gotovini. Kada prodavatelj nekretnine plati bend koji će svirati na svadbi njegove kćeri, novac prelazi s njegovog tekućeg računa na račun tog benda. Igra je u tome da svatko u bilo kojem trenutku može otići na bankomat ili u svoju banku i tražiti da mu se njegov novac isplati u gotovini. Za veće se iznose potrebno unaprijed najaviti i banka će nam možda za tu uslugu naplatiti određenu naknadu, ali banke oko toga ne rade problem, možeš podići svoj novac u gotovini, odnosno pretvoriti svoj depozit u gotov novac. Želiš podići 3000 eura koje imaš na tekućem računu u gotovini? Nema problema, možeš.
Međutim, ono što vrijedi za svakog pojedinca ne vrijedi za sustav u cjelini. Ako bi sve fizičke osobe i sva poduzeća koja su klijenti neke banke isti dan odlučili podići svoj novac u gotovini, to ne bi bilo moguće. To ne bi bilo moguće upravo radi načina na koji se stvara novac i upravo radi toga što taj novostvoreni depozitni novac nema stopostotno pokriće u gotovini. Poslovna banka stvara novi depozit, ali nema moć stvarati nove novčanice, to ima samo središnja banka.
Zavirimo na trenutak u bilancu Podravske banke (banka je odabrana potpuno proizvoljno, mogli smo uzeti bilo koju drugu hrvatsku banku), stanje na datum 31.12.2021.:
Ovdje ima puno stavki, ali nisu sve bitne. Stavka „Obveze prema klijentima“ označava ukupan iznos novca na svim računima (tekući, žiro, različite vrste štednje…) koje klijenti Podravske banke drže kod njih. Ti depoziti su imovina klijenata, a istovremeno predstavljaju obvezu Podravske banke da svojim klijentima omogući plaćanja tim novcem, podizanje tog novca u gotovini i prebacivanje tog novca u neku drugu banku.
Ova stavka je teška 3,12 milijardi kuna (iznos u bilanci je 3,12 milijuna kuna, ali je na vrhu slike napomenuto da je riječ o iznosima u tisućama kuna, a milijun puta tisuću daje milijardu). Odakle bi Podravska banka isplaćivala klijentima gotovinu da njeni klijenti odjednom požele podići svoje depozite? U imovini vidimo stavku „Gotovina i računi kod banaka“ koja iznosi 744,1 milijun kuna. Već ovdje vidimo da Podravska banka nema dovoljno gotovine da isplati sve depozite, odnosno sve svoje obveze, kada bi hipotetski svi klijenti odjednom zatražili isplatu u gotovini. Naravno, ovdje treba napomenuti da klijenti ne mogu tražiti isplatu svih vrsta svojih depozita u gotovini odmah isti dan – kod tekućih i žiro računa to mogu, dok kod oročene štednje razročenje te štednje ide nešto sporije. Razročenje znači da ti banka dozvoljava da ponovno možeš raspolagati svojim novcem kako te volja – kod oročene štednje se novcem ne može slobodno raspolagati kao s novcem na tekućem ili žiro računu jer si se odrekao pristupa svojem novcu na određeni rok (zauzvrat dobiješ nešto višu kamatu).
Podravska banka u svojim Općim informacijama o oročenom depozitu kaže da „Na pisani zahtjev Deponenta i uz predočenje ugovora o depozitnom računu, Banka može odobriti isplatu nenamjenski oročenog depozita prije isteka roka dospijeća.“. Može ne znači i da mora.
Dakle, nije svih 3,12 milijardi kuna obveza prema klijentima „opasno“, odnosno podložno zahtjevu za isplatom u gotovini isti dan i trebalo bi uzeti u obzir samo depozite po viđenju, kod kojih se može tražiti isplata isti dan. Detaljniji pogled na bilancu Podravske banke nam govori ovo:
Ako zbrojimo sve obveze po depozitima po viđenju (to uključuje tekuće i žiro račune, a znači da možeš novcem, odnosno depozitom raspolagati „po viđenju“ i bez ograničenja, to jest možeš tražiti isplatu u gotovini isti dan), dobivamo:
Stanovništvo: 833.819 + 708.750 = 1.542.569, a kako su svi ti iznosi u tisućama kuna (iznosi u stranim valutama su pretvoreni u kune), to je 1,54 milijarde kuna obaveza.
Ako tome dodamo (621.842 + 223.339) 845 milijuna kuna obveza prema pravnim osobama, dobivamo ukupan iznos depozita po viđenju od oko 2,385 milijardi kuna.
Priča je malo složenija jer nisu sve obveze u istoj valuti, ali je suština priče ista i to ćemo ovdje ostaviti po strani. Podravska banka svim svojim klijentima govori da oni svoje depozite po viđenju, kojih je dakle sve skupa 31.12.2021. bilo 2,385 milijardi kuna, mogu podići kada god žele. Međutim, banka u svojoj imovini ima „samo“ 744,1 milijun kuna po stavci „Gotovina i računi kod banaka“. Kako bi onda Podravska banka mogla svim svojim klijentima isplatiti njihov novac u gotovini ako ona toliko gotovine zapravo nema? A nema ga upravo zbog načina na koji poslovne banke odobravaju kredite, odnosno stvaraju novac – čarolijom, bez potpunog, odnosno stopostotnog pokrića u gotovini. Samo dio tih depozita je pokriven gotovinom, ostatak nije.
Ovdje treba napomenuti dvije stvari. Ponovno, ovo se ne odnosi samo na Podravsku banku nego vrijedi i za bilo koju drugu banku, dovoljno je baciti oko na financijske izvještaje drugih poslovnih banaka. Drugo, u međuvremenu smo prešli na euro i prošlo je više od godinu dana od sastavljanja ove bilance, ali se suštinski ništa ne bi promijenilo da imamo najnovije podatke.
Ako se vratimo na bilancu Podravske banke (slika 2), vidimo da se tu nalazi i stavka „Sredstva kod Hrvatske narodne banke“ koja je iznosila 177,9 milijuna kuna. Ta sredstva se popularno zovu „rezerve“, a te rezerve Podravska banka također može koristiti za isplatu gotovine. Konkretno, tu je riječ o elektroničkom novcu koji Podravska banka drži kod HNB-a, a koji u bilo kojem trenutku može pretvoriti u gotovinu. Odnosno, Podravska banka može zatražiti od HNB-a da taj novac pretvori u gotovinu (novčanice) i potom taj novac isplatiti svojim deponentima koji žele isplatu u gotovini. Ali niti dodavanje tog iznosa nije dostatno za pokriće svih 2,385 milijardi kuna obveza. Zbroj stavki „Gotovina i računi kod banaka“ i „Sredstva kod Hrvatske narodne banke“ iznosi 744,1 + 177,9 = 922 milijuna kuna, što je manje od milijarde kuna, a obveza ima preko dvije.
Da stvarno u nekom hipotetskom scenariju svi klijenti Podravske banke zatraže isplatu na isti dan, Podravska banka bi mogla krenuti u rasprodaju po stavkama „Financijska imovina“, ali čak ni prodaja sve te imovine opet ne bi osigurala 2,385 milijardi kuna. Podravska banka također ima stavku „Zajmovi klijentima“ u iznosu od 2,16 milijardi kuna, ali je te kredite nemoguće naplatiti u kratkom roku – kako preko noći naplatiti stambeni kredit koji je dan klijentu na rok od 25 godina? Klijent je taj novac već potrošio kad je kupio nekretninu i nema 100 000 eura koji mu stoje negdje na raspolaganju. Da ima, ne bi ni podizao kredit i plaćao kamatu banci.
Vratimo se konačno na Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita i smisao njenog postojanja. Recimo hipotetski (opet, ovo je čisto hipotetski scenarij, nema veze sa stvarnim svijetom) da krenu kružiti glasine da će Podravska banka bankrotirati, recimo zato jer je davala kredite lošim i nepouzdanim klijentima koji te kredite neće vratiti. Kako bi fizičke osobe i poduzeća koja drže depozite u Podravskoj banci reagirali u toj situaciji? Vjerojatno bi mislili „ako će Podravska banka bankrotirati, meni bi bilo najbolje da svoj novac ili podignem u gotovini ili prebacim u drugu banku i to što prije“. To je upravo ona situacija koju smo spomenuli – svi klijenti žele isplatu u gotovini na isti dan. Ovdje samo dodajemo mogućnost prebacivanja novca u drugu banku, što ne mijenja priču. Deponenti koji imaju račune u Podravskoj banci možda uopće nisu upoznati s konkretnim problemima vezanim uz poslovanje Podravske banke, samo su u novinama pročitali (ili im je netko javio) da će banka možda bankrotirati. Zanimljivo je i da ta informacija uopće ne mora biti točna, bitno je samo da ljudi vjeruju u nju i da dođe do „panike“.
Ta panika dovodi do bank runa, navale štediša (deponenata) na banke. Mala digresija – koristim ovdje izraz „navala štediša na banke“ jer je to prijevod engleskog izraza „bank run“ na koji sam naišao u jednom hrvatskom prijevodu engleskog udžbenika iz makroekonomije. Izraz možda nije naprecizniji jer „štediša“ implicira da osoba štedi (recimo tako što ima oročeni depozit) u banci, a osoba koja ima tekući račun zapravo nije štediša jer taj novac nije namijenjen štednji nego obavljanju transakcija. S druge strane, ništa nas ne spriječava da štedimo novac na svom tekućem računu, odnosno da ga ne koristimo za transakcije, stoga razlika između štediša i „ne-štediša“ nekad nije toliko jasna. Ovime samo napominjem da je štediša zapravo svaki klijent koji ima račun u banci.
Dakle, dolazi do bank runa jer se sumnja da bi banka mogla propasti. Ljudi hoće svoj novac odmah i danas jer znaju da, ukoliko banka propadne, možda ostanu bez svojih uloga. Problem je u tome što bi se Podravska banka možda i izvukla iz svojih poteškoća, ali ako svi deponenti odjednom navale na nju i traže isplatu svojih depozita u gotovini ili ih žele prebaciti u drugu banku, priča za nju završava. Banka jednostavno nema dovoljno gotovine, rezervi kod HNB-a i ostale imovine koju može prodati/naplatiti u kratkom roku da skupi tih 2,385 milijardi kuna. To je posljedica bankarske magije, stvaranja elektroničkog novca, odnosno depozita, davanjem novih kredita. Depozit je stvoren, ali gotovina u pozadini, koju klijenti mogu zatražiti na zahtjev, nije stvorena.
I tu uskače Hrvatska agencija za osiguranje depozita. Možda financijski problemi Podravske banke nisu toliko ozbiljni. Možda je samo bila riječ o prenapuhanom članku na nekom popularnom portalu, koji su onda prenijeli i drugi mediji i nastala je panika. Panika može biti pogubna jer banka nema dovoljno sredstava da isplati sve depozite u gotovini ili prebaci te depozite u neku drugu banku, za koju klijenti misle da je sigurnija, dok bi se problemi nepovezani s panikom možda mogli riješiti unutar tjedan dana.
Hrvatska agencija za osiguranje depozita zato kaže „nema potrebe za panikom, vaš depozit je siguran do iznosa od 100 tisuća eura. Ako Podravska banka i propadne, mi ćemo vam osigurati isplatu vašeg novac, nema potrebe da trčite u banku isti tren i tražite isplatu.“
Kažu iz HAOD-a: „Osnovni ciljevi sustava osiguranja depozita su: 1. osigurati jednaku razinu zaštite deponenata od gubitka depozita u slučaju nastupa osiguranog slučaja, kao i u svim drugim državama članicama Europske unije, 2. očuvanje povjerenja deponenata u financijski sustav Republike Hrvatske i 3. doprinos stabilnosti cijelog financijskog sustava.“
Osiguranje depozita doprinosi stabilnosti cijelog financijskog sustava – smanjuje učestalost i opseg bankarskih panika jer klijenti znaju da neće ostati bez svog uloga, naravno ukoliko je ulog manji od 100.000 eura. Zato nema potrebe da se na najmanje glasine o financijskim poteškoćama banke odmah trči na šalter podići sav svoj novac. Kroz povijest, kada nije bilo sustava osiguranja depozita, klijenti su znali da u slučaju propasti banke svoj novac vjerojatno nikad više neće vidjeti i zato je bilo sigurnije odmah podići svoj novac nego riskirati. Ovdje treba dodati i negativan učinak prelijevanja s jedne banke na drugu – ako propadne jedna banka (a banke su često međusobno povezane), širi se sumnja u kvalitetu drugih banaka. Zato je riječ o stabilnosti cijelog sustava.
Drugo, povjerenje deponenata u financijski sustav Republike Hrvatske se čuva jer, iako je ovdje očito riječ o vrlo neobičnoj shemi prema kojoj funkcionira bankarstvo, dovoljno povjerenja u takav sustav osigurava da on stvarno i funkcionira. Dok ne počne funkcionirati lošije, ali to je tema za neki drugi put. Za kraj – je li uopće bitno što banke nemaju dovoljno gotovine u pozadini ako o tome većina ljudi ne razmišlja i svaki pojedinac može svoj depozit po viđenju pretvoriti u gotovinu kada god poželi, kao i prebaciti ga u drugu banku?
* U tekstu ima nekih pojednostavljenja i neke stvari nisu do kraja pojašnjene (primjerice, čemu sve služe rezerve i kako se one stvaraju).
Izvori:
Zakon o sustavu osiguranja depozita – https://www.haod.hr/Portals/0/adam/Documents/Mov9qjErgEyURHcPTbl0Ng/Files/Zakon%20o%20sustavu%20osiguranja%20depozita.pdf
