Halubajski zvončari su najpoznatija i najprepoznatljiva grupa na Riječkom karnevalu. Među brojnim zvončarskim skupinama, izdvajaju se po svojem jedinstvenom izgledu i tradicionalnoj ophodnji. Ogrnuti su ovčjim kožama i opremljeni velikim zvonom na donjem dijelu leđa, te na glavama nose rogate maske sa životinjskim obilježjima i crvenim isplaženim jezikom. Njihova odjeća sastoji se od bijelih hlača i mornarskih majica kratkih rukava, dok u rukama drže ukrašenu batinu (mačuka ili bačuka).
Povijest zvončara
Prvi pisani tragovi o ovoj tradiciji datiraju iz 1860. godine, kada je skupina mještana iz Marčelja naručila devet zvona iz ljevaonice u Mariboru, što je bio temelj za formiranje organizirane zvončarske skupine.
Izvor: halubajski-zvoncari.com
Prije Prvog svjetskog rata, zvončari iz cijelog područja Kastavštine (uključujući Halubje i Rukavštinu) međusobno su se manje razlikovali nego danas. Zvončari sa zapada Kastavštine su tada isto nosili maske, ali su one pokrivale samo lice. Međutim, nakon što je Rapalskim ugovorom 1920. godine taj dio regije pripao Kraljevini Italiji, maske su postale zabranjene. Stoga su tamošnji zvončari počeli ukrašavati glave sa šeširima ukrašene zelenilom i papirnatim cvijećem, poznate kao krabujosnica ili klobuk. Ova se tradicija zadržala kod zvončara iz sela kao što su Rukavac, Zvoneće, Bregi, Mučići, Brgud, Vlahov Breg i Korensko.
Izvor: halubajski-zvoncari.com
S druge strane, istočni dio Kastavštine ostao je u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, što je omogućilo očuvanje tradicionalne zoomorfne maske u Halubju. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća te su maske doživjele značajne promjene, zahvaljujući napretku materijalima. Od manjih i pripijenih maski, one su postale veće i upečatljive maske kakve ih danas poznajemo.
Tko su Halubajski zvončari?
Halubajski zvončari predstavljaju autohtonu skupinu iz istočne Kastavštine, regije koja je nekada obilovala pašnjacima i ovcama. Prema priči, pastiri su se za vrijeme proljetnih ispaša u šumama podno Platka oblačili u ovčje kože i oko struka vješali kravlja zvona kako bi zaštitili svoja stada od zlih sila. Vjerovali su da zvonjava donosi sreću i tjera negativne sile.
Njihova tradicionalna nošnja i oprema zadržale su autentične zoomorfne maske s rogovima, kao i veliko zvono na leđima. Poput drugih zvončarskih skupina, odjeveni su u ovčje kože, a u rukama drže batine (bačuke ili mačuke). Prema jednoj legendi, sa zvonjavom i zastrašujućom maskom uspjeli su obraniti svoj kraj od Mongola ili Osmanlija na Grobničkom polju.
Izvor: domagojsever.com
Međutim, primarna uloga Halubajskih zvončara vezana je uz ciklus prirode. Oni simboliziraju kraj zime i dolazak proljeća. Njihova bučna povorka, popraćena ritmičnim pokretima i snažnim zvucima zvona, najavljuje novo godišnje doba, dok njihove maske predstavljaju simbol proljeća.
Halubajski zvončari započinju početak poklada na dan svetog Antuna Pustinjaka, 17. siječnja uz zvuk Antonjskih rogova. Ophod po selima Kastavštine počinje na Pusnu nedjelju u Marčeljima, dok na posljednja tri dana pokladnih svečanosti točno u osam sati ujutro kreću na svoj put. Njihov ophod traje sve do večernjih sati, s izuzetkom nedjelje kada ranije završavaju zbog sudjelovanja na Riječkom karnevalu.
Običaji Halubajskih zvončara
Prije su Halubajski zvončari nosili značajno manje maske napravljene od ovčje ili kunićeve kože, te su nosili pet do šest malih zvona, batinu (mačuku ili bačuku) i čarapu napunjenu pepelom. Povorku su tada pratili likovi poput vraga, medvjeda i kradljivca, koji su zabavljali promatrače.
Izvor: domagojsever.com
Današnje su maske zvončara veće i izraženije. Maske imaju velike rogove, isplažene jezike i teže osam do dvanaest kilograma. Na čelu povorke nalazi se “komandant”, koji nosi uniformu inspiriranu vojničkim odorama, te ih prati popratna glazbena pratnja koja uključuje harmoniku, bubnjeve, trubu i klarinet. Zvončari tijekom ophoda prelaze oko 20 kilometara dnevno, te se kreću karakterističnim teškim korakom kako bi zvona stalno odjekivala. Pokladna sezona kulminira na Pust, kada se u Viškovu tradicionalno spaljuje lutka Pusta, čime se simbolično oprašta od svih loših događaja protekle godine.
Udruga Halubajskih zvončara
Danas, Udruga Halubajskih zvončara okuplja oko 270 odraslih članova, dok s dječjim zvončarima taj broj doseže i do 400 sudionika. Njihova ljubav prema tradiciji i predanost očuvanju običaja čine ih jednom od najvažnijih zvončarskih skupina u regiji. Svake godine, 17. siječnja, njihov prepoznatljiv zvuk rogova označava početak Poklade.
