Visoke cijene u Hrvatskoj su unazad tri, četiri godine veliki problem. Na društvenim mrežama često se šire slike u kojima se uspoređuju cijene u Hrvatskoj i okolnih nam susjeda, članica Europske unije. S druge strane, vlast nam govori da nikada nismo bolje živjeli i da nam je standard u prosjeku EU. Ipak, stanovništvo se s time ne može složiti. Iako, pojedine inicijative postoje, na primjer bojkot trgovačkih lanaca koji se održao prošli petak. Postavlja se pitanje je to dovoljno, ili Hrvati na radikalniji način trebaju pristupiti ovom problemu.
Piše: Tena Triska
Neću u Europu, nek’ ona dođe nama
Od ulaska u Europsku uniju prošlo je skoro dvanaest godina, a pravim dijelom nje počeli smo se osjećati tek 2023. godine kada je u Hrvatsku uveden euro. Dolaskom eura počeli su se nizati članci i reportaže koji su pridonijeli paranoji oko uvođenja istog. Ta je paranoja u jednu ruku bila opravdana, ali ljudi su se više brinuli koliko će platiti bojanje kose nego prehrambene proizvode. Bojanje kose stvarno ne bit trebao biti luksuz, ali ni hrana ( što dobar dio građana vjerojatno nije svjestan). Iako je strah postojao, Hrvati su po starom dobrom običaju ostali na riječima, a djela, osim pokušaja referenduma o eventualnom povratku kune nije bilo.

Izvor: pixabay
Italija i Engleska kao primjer
Trenutačno Hrvatima veliki problem stvaraju poskupljenje hrane i kave u kafićima. Poskupljenje cijena hrane odlučili smo rješavati kao Englezi. Oni su naime u 2024. na jedan dan odlučili cijeli dan ne točiti gorivo što je rezultiralo smanjenjem cijene nafte. Hrvati su u petak, 24. siječnja pokušali isto. Održao se veliki bojkot trgovačkih lanaca koji je prošao bolje od očekivanog, a građani su se udružili i veliki dio njih je sudjelovao u bojkotu. Petak je bio samo početak, a od danas do nedjelje bojkotira se dio trgovačkih lanaca dok se tjedan poslije blokira drugi dio.
Italija je s druge strane išla u borbu visokih cijena kave u kafićima te su bojkotirali kafiće, ne jedan dan, nego dok se cijena nije vratila na staro. Hrvati su poznati kavopije i pitanje je bi li se oni mogli odreći omiljenog kafića na nekoliko tjedana ili mjeseci, ali zašto ne probati, bolje nego kukati i ništa ne učiniti.
Mi Hrvati!
Na kraju dana Hrvati su veoma pasivan narod. Nismo skloni pobunama, volimo mir i da nam drugi rješavaju probleme. Prije bismo otišli na subotnju špicu nego na prosvjed koji se održava 100 metara dalje. Očekujemo da će se naši problemi riješiti sami od sebe i da mi nemamo neku veliku ulogu u kreiranju boljeg sutra.

Izvor: pixabay
Iako, bojkot koji se dogodio na prvu nije doživio najbolju reakciju javnosti zbog toga što im nije imalo smisla nakupovati stvari u četvrtak kako je pisalo u poruci. S druge strane, nije bio cilj nakupovati namirnice u četvrtak nego jednostavno ne otići u shopping u petak jer na kraju dana nije da svaki dan kupujemo namirnice za sljedeći dan. Isto tako, ciničnost oko te inicijative također pokazuje koliko smo pasivni.
S druge strane, možda su ti ljudi bili u pravu, ali da se organiziramo i kao kolektiv se ujedinimo protiv nekog problema, možda bi se nešto promijenilo. Naravno, to ne možemo znati dok ne probamo, a možda je ovaj bojkot prvi korak ka kolektivnoj pobuni protiv sistema.