Raša je najmlađi grad u Istri koji je bio izgrađen zbog potrebe rudnika ugljena. Bio je izgrađen u svega 547 dana kao jedan od 12 planiranih città di fondazione (novoosnovani gradovi) u doba talijanske uprave, odnosno za vrijeme fašističke ere. No, kako je nastao i propao ovaj jednom rudarski grad?
Piše: Sara Dragosavac
Ako ste ikada putovali do Pule s autom ili busom, zasigurno ste stali u Raši, nekoć rudarskom gradu čiju je glavnu djelatnost zamijenila poljoprivreda, turizam i proizvodnja cementa. Unatoč tome što je prošlo mnogo godina, i dalje se mogu primijetiti tragovi njene prošlosti, kao što su redovi skromnih kuća izgrađenih za rudare i stara pruga dugačka 52,7 km izgrađena između Lupoglava i Štalija radi potrebe prijevoza raškog ugljena, odnosno crnog zlata.
Grad je bio izgrađen s ciljem da se rudarima olakša i uštedi vrijeme koje su ranije gubili na putovanju do posla i natrag. Istovremeno, omogućili su im sve potrebne usluge za težak način života koji su vodili, od zdravstvene skrbi sve do organizacije slobodnog vremena. Također, pobrinuli su se da njihove obitelji imaju sve potrebne sadržaje, od vrtića i škola za njihovu djecu, do trgovina, ljekarni i bolnica.
Povijest Raše
Radovi na izgradnji Raše započeli su krajem travnja 1936. godine, a već je u travnju 1937. bio dovršen veći dio objekata, čime je započeo proces useljavanja stanovnika. Grad je službeno bio otvoren 4. studenog 1937., a godinu dana poslije je osnovana općina Raša. Na početku je naselje nosilo ime Liburnia, no ubrzo je dobilo ime Arsia (Raša) po istoimenoj rijeci koja teče kroz općinu. Prije početka gradnje naselja, od 1928. do 1934., provedeni su opsežni radovi na melioraciji dolina Raše i Krapna, pod vodstvom baruna Giuseppea Lazzarinija.
Izvor: rasa.hr
Rudarska tradicija u ovom području seže u 17. stoljeće, kada je 1626. izdana prva poznata koncesija za eksploataciju ugljena. Tijekom 18. stoljeća, oko 40 rudara proizvodilo je 560 tona ugljena godišnje, dok je industrijska revolucija krajem 19. i početkom 20. stoljeća značajno povećala proizvodnju na 90 tisuća tona godišnje uz angažman 1500 radnika. Tijekom austrijske uprave, Krapan je postao značajno rudarsko središte, s povećanjem godišnje proizvodnje na 90 tisuća i povećanje broja radnika na 1500. U to vrijeme su bili izgrađeni brojni novi objekti u funkciji rudnika.
Pod talijanskom upravom se povećala proizvodnja ugljena u regiji. Do 1936. godine dostigla je 735.610 tona, a planiran je rast na milijun tona uz angažman 7000 radnika, odnosno Talijana iz raznih dijelova Italije. Upravo tada rudarska kompanija “Raša” naručila je izgradnju novog naselja. Projekt je vodio arhitekt Gustavo Pulitzer-Finali i njegov tim iz tršćanskog studija STUARD. Pulitzer je projektirao cijeli grad, od urbanističkog rasporeda do svakog detalja unutrašnjeg uređenja, kombinirajući moderno i europsko, s tradicionalnim i istarskim.
Ujedno, Pulitzer je naselje hijerarhijski podijelio, na dio za radnike i dio za službenike, a dijelovi su bili povezani središnjim trgom. Radničke kuće imale su četiri stana, svaki s vlastitim ulazom i komadom vrt, te grijanje stana im omogućuje peć na ugljen. S druge strane, stanovi za službenike i rukovoditelje su bili više udobni, s osiguranim grijanjem iz gradske toplane.
Izvor: rasa.hr
Ukupno je izgrađeno 96 stambenih objekata, a grad je imao sve potrebne sadržaje za zajednicu od 2000 do 3000 stanovnika, uključujući školu, vrtić, poštu, trgovine, restorane, kavane, hotele, kino, bolnicu, sportsko igralište i olimpijski bazen, te uprava rudnika koja se nalazi na rubu grada. Središnjim trgom dominira crkva svete Barbare, u kojoj primijenjeni modernistički elementi i lokalni materijali, čime je postignut sklad suvremenog i tradicijskog izričaja.
Ovaj projekt je 1937. godine dobio status općine i bio je pod talijanskom vladom sve do 1943. godine. Nakon sloma fašističke Italije, pala je pod vlašću Nijemaca do 1945. godine, nakon čega se pripojila NR Hrvatske. Tijekom jugoslavenskog razdoblja je bila integrirana u općinu Labin, dok je u novoj Hrvatskoj ponovno dobila status samostalne općine.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, većina je rudara napustilo Rašu, te je došlo do naglog opadanja radne snage. Manjak radne snage su nadoknadili mobilizacijom seljaka iz različitih dijelova Istre, koji su, često i usred sezone poljskih radova, bili prisiljeni obavljati radnu obvezu. Kasnije se u Rašu doselilo mnogo radnika iz Bosne i Hercegovine.
Intenzivna rudarska aktivnost u Raši je trajala sve do 1966. godine, kada je rudnik bio zatvoren jer je ugljen imao veliki udio sumpora. Kontinuirana eksploatacija ugljena u obližnjem Krapnu započela je još 1785. godine. Najviša razina proizvodnje postignuta je 1942. godine, kada su ostvarili rekord od 1.158.000 tona ugljena. U tom razdoblju, bilo je zaposleno čak 10 tisuća radnika.
Raša danas
Današnji najvažniji gospodarski objekt u općini Raša je tvornica cementa smještena u naselju Koromačno. Dolina Raše i dalje se ističe kao područje s izvrsnim uvjetima za poljoprivredu, dok široki izlaz općine na more omogućava razvoj ribarstva. Također, turizam doprinosi njihovom gospodarstvu. U općini se nalaze dva autokampa s kapacitetom za nekoliko stotina posjetitelja, dvjesto privatnih iznajmljivača soba i apartmana, te brojni mali ugostiteljski objekti.
Izvor: helloistria.hr
Na trgu Gustava Pulitzera u Raši nalazi se crkva svete Barbare, elegantno zdanje minimalističkog dizajna koje je projektirao sam Pulitzer, inspiriran radovima arhitekta Fischera iz Münchena. Oblik crkve podsjeća na prevrnuti rudarski vagon, a zvonik podsjeća na rudarsku svjetiljku. Pored crkve se nalazi i fontana.
Općina Raša obuhvaća ukupno 23 naselja, te prema popisu iz 2021. godine, ima 2809 stanovnika, od kojih 1184 žive u naselju Raša. Većinu stanovništva čine Hrvati, dok manji dio čine Talijani i Bošnjaci.
Kod Bobrina u blizini Skitače nalaze se četiri tumula (suhozidna obivališta) iz brončanog doba. U ruralnim dijelovima općine mogu se pronaći brojne barokne crkve, a pored sela Brovinje smještena je gotička crkva iz 14. stoljeća, posvećena Glavosjeku svetog Ivana Krstitelja izgrađena od tesanog kamena iz 14. stoljeća, te unutrašnjost ukrašena freskama iz 15. stoljeća. Iz istog razdoblja datira mala crkva u šumarcima Prodola kod sela Skitače.
Izvor: rasa.hr
Iako su rudarska postrojenja u Raši zatvorena još 1966. godine, njihova struktura je očuvana. Danas možete posjetiti njihovi rudnik zahvaljujući Kova experience projektu koju provodi Arsiana. Možete na jedan dan iskusiti život raškog rudara i zakoračiti u povijest njihove rudarske prošlosti.
