10 umjetnika koji su promijenili lice kulture u Jugoslaviji

LinkedIn

Umjetnici koji su istraživali uspon konzumerizma, prava žena, punk glazbu i kulturu droge.

Kreativne prakse radikalističkih umjetnika Jugoslavije nastale su tijekom 37-godišnjeg predsjednikovanja Josipa Broza Tita. Njihovo djelovanje počinje s porastom konzumerizma tijekom njegove vladavine 1960-ih, a završava nekoliko godina nakon njegove smrti 1980. U nastavku je detaljan prikaz istih u odnosu na društveni i politički kontekst koji ih je iznjedrio.
SANJA IVEKOVIĆ

Politička i ideološka promjena iz socijalizma u kapitalizam utjecala je na to kako su žene doživljavane i predstavljane. Zbog proliferacije tabloida i pinupa, golo žensko tijelo postalo je sveprisutno u jugoslavenskim medijima. Žene su dobile novu ulogu – seks simbola. Sanja Iveković manipulirala je kulturnom estetikom kako bi  istražila nejasna pitanja vezana uz društvenu konstrukciju žene kao povijesno nevidljive. U Dvostrukom životu (1975.) Iveković uspoređuje svoje fotografije s reklamama iz uvoznih zapadnih časopisa kako bi naglasila utjecaj konzumerističke moći i uloge u izgradnji ženskog identiteta. Sanjin Black File (1976.) s druge strane kritizira medijsku seksualizaciju tinejdžerica. Slike modela s naslovima iz članaka o nestalim osobama postavljaju pitanje može li se čak i nestala djevojka izmanipulirati u erotsku temu. Njezin video rad Make Up – Make Down (1978.), fokusiran je pak na ritualnu fascinaciju šminkom i estetskom kirurgijom. Unatoč dobrom prihvaćanju na Zapadu, Ivekovićkinom provokativnom i prkosnom radu trebalo je mnogo godina da postane cijenjen u Hrvatskoj.

Sanja Iveković, Make Up – Make Down, 1976 Nottingham Contemporary

LUTZ BECKER, KINO BELEŠKE (FILM NOTES), 1975.

Lutz Becker kreirao je Kino Beleške u Studentskom kulturnom centru u Beogradu s grupom umjetnika, kustosa i kritičara. Jedna od članica ove grupe je i Marina Abramović, čiji je performans Ritam 5 održan u dvorištu istog centra godinu dana ranije. Studentski kulturni centar (SKC) osnovala je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća generacija potaknuta vjerom u umjetnost kao pokretača društvenih promjena i emancipacije. Ponovno otkriven 2007.,  nakon što je nestao u zaboravu, Beckerov film predstavlja važan povijesni testament viziji koju su imali protagonisti te epohe. Spajajući glasove, izvedbene geste i druge formalne eksperimente, svaki je pojedinac odgovarao na pitanje o ulozi umjetnosti u društvu. Zajedničke teme bile su važnost angažirane kritike, institucionalizacija ‘alternativne kulture’ i napetosti neslaganja u socijalističkoj zemlji.

Lutz Becker, Kino Beleške, 1975 Nottingham Contemporary

TOŽIBABE

Dio rastuće hardcore scene 1980-ih, feministički punk bend Tožibabe primjer je anarhičnog duha žena koje su odbijale šutjeti o svom nezadovoljstvu režimom. Punk glazba uznemirila je vladu radi čega je mnoge glazbenike uhitila ili nadzirala tajna policija. Stihovi pjesme Dezuje utjelovljuju ovu paranoju i osjećaj klaustrofobije – ‘Ne vidim / Ne čujem / Ne osjećam … Strah me je / Pokušavam pobjeći’.

THE OHO GROUP

Filmovi koje je na Super-8 kameri snimala grupa OHO često su sadržali glazbu The Rolling Stonesa ili Creama kao soundtrack političkih sadržaja. Slike Beatlesa također su se pojavile na radovima koje su izradili na kutijama šibica, koristeći jeftine i dostupne materijale kao način da iskoriste konzumerizam i distribuiraju rad masovnoj publici. Eksperimentalni filmovi snimljeni s Naškom Križnarom, poput Crveni snijeg, Lego i Projekt 6 prikazali su kako je popularna kultura uvezena sa Zapada imala dubok učinak na umjetnikove vizije lokalnog društva i javnog prostora.

OHO/Naško Križnar, Projekt 6, 1969 Marinko Sudac Collection

KATALIN LADIK

Ubrzo nakon formiranja FNRJ 1945., Vlada je proglasila pitanje žena riješenim. Doneseni su zakoni koji su proklamirali jednaka prava na obrazovanje, rad i plaću, ali ništa nije učinjeno da se ospori stav općeg društva prema ulozi žene. Kolaži Kataline Ladik iz 1979., Marš za partizanku i Pauza u revolucionarnom radu bavili su se poteškoćama pregovaranja između patrijarhata države i patrijarhata obiteljske sfere. Ladik je prikazala očekivanje da će žene ostati pripitomljene, unatoč formativnoj i aktivnoj ulozi koju su preuzele u ponovnoj izgradnji zemlje nakon Drugog svjetskog rata. Njezini kolaži stvaraju vizualnu poeziju, evocirajući elemente glazbe ili govora, oslanjajući se na njezina iskustva kao istaknute umjetnice performansa i eksperimentalne pjesnikinje.

Katalin Ladik, March for a Partisan Woman, 1979 Ludwig Museum, Museum of Contemporary Art, Budapest

KARPO GODINA, THE GRATINATED BRAINS OF PUPILIJA FERKEVERK, 1970

Različite kontrakulturne pokrete umjetnici su izražavali putem DIY oblika umjetničke prakse – poput glazbe, videa, sitotiska i foto kolaža. Psihodelični film Karpa Godine, Gratinirani mozak Pupilije Ferkeverk, prigrlio je kulturu hipija i droge radi čega ga je vlada odmah zabranila. Film prikazuje Pupiliju Ferkeverk, slovenski pjesnički kolektiv, kako se goli brčkaju u vodi, dok se jedan igra na ljuljački. Pojavljuju se i elementi grafičkog dizajna koji opisuju različite faze postojanja: ‘život’, ‘smrt’, ‘diktatura’ i na kraju ‘progutaj LSD’. Godina je hvalio halucinogene droge kao jedinu univerzalnu istinu u društvu prožetom potrošačkom kulturom i lažnim reklamama. Oslobađanje uma i tijela korišteno je za signaliziranje želje za političkom transparentnošću i kulturnom otvorenošću.

MLADEN STILINOVIĆ

“Kao umjetnik učio sam i od Istoka (socijalizam) i od Zapada (kapitalizam)”. Mladen Stilinović je konceptualni umjetnik čiji su radovi usmjereni na društvenu i umjetničku kritiku. Kasnih 1960-ih, ekonomske nejednakosti između vladajuće elite i običnih građana počele su rasti, a Stilinović se počeo baviti ulogom umjetnika i vrijednosti rada u jugoslavenskom socijalističkom sustavu. Komunistička partija nije uspjela prihvatiti kulturu kao središnji element u stvaranju socijalizma; radi čega su se mnogi politički angažirani studenti umjetničkih akademija osjećali marginaliziranima. U svom ironičnom tekstu “Napad na moju umjetnost napad je na socijalizam i napredak” parafrazirao je uobičajeni politički slogan i ukazao na nesklad između retorike socijalističke ideologije i suvišne ilustrativne vrijednosti umjetnosti u jugoslavenskom društvu.

Mladen Stilinović, An Attack on My Art Is an Attack on Socialism and Progress, 1977 Nottingham Contemporary

ŽELIMIR ŽILNIK

Želimir Žilnik bio je jedna od glavnih osoba jugoslavenskog crno filmskog vala, koji se zbio na vrhuncu šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Rođen u nacističkom koncentracijskom logoru 1942. i ratno siroče, Žilnik je počeo snimati kratke dokumentarce o siromaštvu, dobrobiti djece i rastućoj nezaposlenosti. Žilnikovo Lipanjsko previranje (1969.) dokumentira demonstracije u Beogradu 1968., solidarizirajući se sa studentskim prosvjednicima. Filmaši Crnog vala bili su napadnuti zbog svojih pesimističnih stajališta i navodne valorizacije anarhije. Država je zabranila više filmova, zbog čega su određeni članovi morali napustiti zemlju. U Crnom filmu, Jugoslavija (1971.), Žilnik je skrenuo pozornost na problem beskućništva, pokupivši grupu od šest beskućnika na ulicama Novog Sada i pozvavši ih da odsjednu u njegovoj kući. Dok su živjeli s njim, Žilnik se snimio kako razgovara sa socijalnim radnicima, policajcima i strancima na ulici, od kojih je većina žmirila na problem. Film utjelovljuje osjećaj osobne odgovornosti Crnog vala i njihovo inzistiranje na postavljanju teških pitanja kroz svoje filmove kao način postavljanja zahtjeva komunističkom režimu.

Želimir Žilnik, June Turmoil, 1969 Nottingham Contemporary

TOMISLAV GOTOVAC, HOMAGE TO JOSIP BROZ TITO, 1980-1

Tomislav Gotovac započeo je svoju karijeru u fotografiji, ali je ubrzo počeo proizvoditi kolaže, eksperimentalne filmove i izvedbene radove. Njegovi nastupi uglavnom su se odvijali na ulici, u parku, na gradskom trgu. Suočavajući se s dihotomijom privatnog i javnog prostora, Gotovac je namjeravao razotkriti politiku svakodnevne interakcije, te djelovanje države na tijelo pojedinca. U Zagrebu 1980., u djelu Homage Josipu Brozu Titu, Gotovac objedinjuje četiri svoje predstave –  “Čitanje novina”; “Slušanje radija”; “Gledanje televizije”; “Telefoniranje” – prikazujući period kada je predsjednik Tito bio bolestan, a nacija iščekivala vijest o njegovoj smrti. Iako je odbio autocenzuru, Gotovčev rad oslikava varljiv odnos ljudi prema Titu. Mnogi su umjetnici oklijevali izravno ga prikazati, a skup neartikuliranih pravila diktirao je prihvatljive umjetničke granice.

Tomislav Gotovac, Homage to Josip Broz Tito, 1980-1981 Collection Sarah Gotovac, Tomislav Gotovac Institute, Zagreb

PLAKAT NOVOG KOLEKTIVIZMA ZA DAN MLADOSTI, 1987

Novi kolektivizam bila je dizajnerska grupa osnovana kao dio radikalnog kolektiva Neue Slowenische Kunst (Nova slovenska umjetnost). Upotreba njemačkog u nazivu NSK bila je odgovor na kompliciran odnos koji su Solovenci imali s Nijemcima, posebno na kontroverzna sjećanja na nacističku aneksiju Slovenije u Drugom svjetskom ratu. Godine 1987. Novi kolektivizam bio je predmet cenzure nakon što su dizajnirali plakat, u čast predsjednika Tita i ‘Dana mladosti’, koji se temeljio na nacističkoj slici Richarda Kleina iz 1936. pod nazivom Treći Reich. Preokrenuli su nacističke simbole u socijalističke simbole, mijenjajući svastike u zvijezde. Plakat je isprva dobio odobravanje saveznog žirija Jugoslavenske omladinske organizacije dok nije ukazano na subverziju. Nakon što je otkrivena, vlada je pokušala strpati skupinu u zatvor. Djelovanje Novog kolektivizma odvijalo se u vrijeme sve veće političke nestabilnosti, koja je kulminirala 1992. godine nasilnim raspadom Republike tijekom jugoslavenskih ratova.

New Collectivism, Youth Day poster, 1987 Nottingham Contemporary

Podijeli

O autoru

Bok! Studentica sam menadžmenta na EFZG-u i članica HSA tima Financije od 2020.. Ove godine odvažila sam se i odlučila okušati u novinarstvu kao voditeljica Manager Magazinea. Inače sam ponosna Riječanka, privatni batler dviju divljih zvijeri (mačka Oskara i mace Uške) i blizanac u horoskopu. U slobodno vrijeme volim putovati, čitati, volontirati, kuhati i družiti se s prijateljima uz čašicu.

Comments are closed.