Mladenački bunt, žive svirke i nemiran život obilježili su generacije 80-ih i 90-ih, i tako su mnoge odgojene na balkanskoj glazbenoj sceni. Obilježja ovih generacija leže u boom-u tehnologije, razvoju novih glazbenih žanrova, a i u modi koja dan danas postavlja određene standarde. Dok mi izlazimo u svoje omiljene klubove, ove generacije su odrasle u Lapu, Kulušiću, Saloonu i Zvečki. Ako vam ova imena ništa ne znače, vjerujemo kako ćete do kraja čitanja ovog članka osjetiti barem tračak onoga što su ti klubovi bili, ili da ćete možda osjetiti dio nostalgije za tim vremenom.
Sezona brucošijada je zapečaćena. Sada gledamo – gdje dalje? Zagrebačkih klubova ima napretek, ali ima onih koji bi rado raspravili o kvaliteti istih. Klupska scena se iz godine u godinu, iz generacije u generaciju mijenja, a nama je ostalo ovo što nam je ostalo. O glazbenoj sceni bi neki rekli da se također da raspraviti, no kako to inače biva, priča o problematikama “današnjih generacija” je bilo i prije 30 godina. Ali nešto što ne može biti tema rasprave je noćni izlazak generacija prije nas, u kojem smo mogli naći sve; od punka do dancea, od metala do popa, a mnogi klubovi, koji su bili domaćini tih žanrova, danas nažalost više nisu dio scene.
Kulušić i Lapidarij
Kako pisati o kultnim zagrebačkim klubovima, a ne započeti s Kulušićem, ili kako ga mnogi znaju, “Zebra”. Kolijevka novog vala hrvatske scene, otvoren na najgoroj mogućoj lokaciji, gdje su se ogorčene bakice iz stanova iznad derale na mladež, ovaj klub bio je mjesto gdje su mnogi današnji glazbenici pronašli svoj glas. Bio je to jedan od rijetkih klubova u kojemu su mnoga kultna imena nastupala, a gdje su i snimali svoje albume. Film, EKV, Bijelo Dugme i Azra samo su neki od bendova koji su bili česti gosti u Kulušiću. Klub s odličnom akustikom, otrgnute ulaznice s prstom bez nokta, nešto su čega se tadašnje generacije i dan danas rado sjete. Nakon mnogih izmjena, klub Kulušić s novim vodstvom zatvara svoja vrata 2002. godine, no bez obzira što je od zatvorenja prošlo preko 20 godina, ime ovog kluba i dalje ostaje opće znanje.
Izvor: njuskalo.hr
Pričati o Kulušiću, a ne spomenuti Lapidarij, bilo bi zaista upitno. U Lapu se piva mogla dobiti u zamjenu za SC-ove bonove za hranu, te se za male novce moglo uživati u jednom od tada najpoznatijih klubova zagrebačke klupske scene. Vrhunska rock, pop, punk glazba žarila je ovim klubom, pa je i ovaj prostor svakog vikenda, bio nenormalno pun. Ista sudbina, pod istim vodstvom zadesila je Lap 2002. godine, kada svoja vrata ovaj klub zatvara, te samim time, gubi svoj status na zagrebačkoj sceni. Međutim, dio nostalgije za klubom mogli smo osjetiti u seriji Crno-Bijeli svijet, gdje je i ovaj kultni prostor ponovno nakratko zaživio.
Izvor: facebook.com
Saloon
Kao i mnogi kultni zagrebački klubovi, klub Saloon otvoren je u sedamdesetima, a svoj status kultnog kluba učvrstio je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako je i danas službeno otvoren, u prostorijama kluba može se naći samo djelić onoga što je Saloon nekad bio. Kako bilo da bilo, Saloon su kroz pedeset godina njegovog postojanja posjetile brojna poznata lica; Pierce Brosnan, Linda McCartney, Bono Vox i mnogi drugi. Fotografije kluba na Tuškancu pune su i domaćih lica koji su mnoge zore dočekali u tom klubu. Sanja Doležal, Dražen Petrović, a kasnije Severina, Vanna i Nina Badrić, samo su neki od onih koji su dio svoje mladosti ostavili u Saloonu. Nakon dugogodišnjih sporova s gradom Zagrebom, Saloon se otvarao i zatvarao, te tako posljedično izgubio svoj ugled kao go-to mjesto za izlazak.
Izvor: jutarnji.hr
Mungos Kashina
Ne možemo pričati o klubovima 90-ih, a ne spomenuti i techno scenu. Rave kultura, koja se razvijala tijekom 90-ih, u Zagrebu nije imala svoje mjesto, sve do kluba Mungos u Kašini. Techno u prigorju, rekli bi neki, a tako je zaista i bilo. Mungos je s vrhunskim DJ-evima devedesetih, privlačio mlade željne novih iskustava. Ovaj klub u Kašini tada postaje epicentrom hrvatske elektronske scene, gdje su se skupljali svi rejveri iz prostora bivše Jugoslavije. Svi problemi tadašnje mladeži bivaju smrvljeni u prah i nestaju sve do poslijepodneva idućeg dana, gdje ih čeka najgori mamurluk života. Ipak, mnogi bi tvrdili da je bilo vrijedno. Mungos i danas ostaje jedno od imena kojih se rado prisjećamo, a za sličnu atmosferu sada imamo Depo, Sound i mnoge druge.
Izvor: facebook.com
Honorable Mentions
Jabuka, Gjuro II, Pauk su samo još neka imena koja pri spomenu prizivaju sjećanja generacijama 80-ih i 90-ih. Ne možemo ne spomenuti i Grič, u kojem se održao prvi hrvatski rave party usred ratne opasnosti, ‘93. godine. Iako su Gjuro i KSET održavali neke manje ekstravagantne zabave ovog tipa, Grič je, u prašini koja se do jutra pretvorila u blato, ugostio preko par tisuća ljudi. Neki od klubova i danas imaju svoja otvorena vrata, poput Boogalooa (koji je bio poznat pod drugim imenom), Saxa, Melina i mnogih drugih. Za studente je KSET i dalje jedan od klubova gdje se stvaraju najljepša sjećanja, samo u znatno drugačijoj atmosferi nego prije tri desetljeća.
Izvor: facebook.com
Izvor: facebook.com
Summa Summarum
Kada bismo pisali o svakom kultnom klubu, ovo bi postao roman, a ne običan članak, jer bilo ih je napretek. Mjesta koja govore o stanjima društva, kulturnim identitetima generacija i duhom tadašnjih vremena i dalje su tu, samo u drugom ruhu, s drugom atmosferom i s drugim generacijama. Priče o kvaliteti izlazaka nove generacije neprestane su, te smo svjesni da će ih, kao i prije 30, ponovno biti i za 20 godina. Iako bismo rado voljeli osjetiti djelić atmosfere 80-ih i 90-ih godina, mi ju možda možemo potražiti na rubu grada, kao i u Vintageu, Močvari ili u kultnom KSET-u.
