Svi znamo da humor ne putuje i da sa šalama “od doma” treba biti jako pažljiv u inozemstvu. No što je s drugim verbalnim i neverbalnim porukama komunikacije? Komunicira li cijeli svijet na isti način ili se krivim prstom lako možete pronaći u neobranom grožđu u drugoj državi? Koje su najčešće kulturološke razlike u komunikaciji saznajte u nastavku.
Kultura u kojoj smo odrasli utječe na naš pogled na svijet, na naše ponašanje i geste te ono što smatramo prihvatljivim i neprihvatljivim. Ona određuje naš svjetonazor. Kultura oblikuje ljude i ljudi oblikuju kulturu, a svatko od nas pripada različitom broju kultura i time ima različit broj utjecaja. Od drugih članova kulture učimo njezina načela i što se smatra prihvatljivim i normalnim. Ona definira naše stavove prema drugim osobama, problemima, pojavama i sl. Taj se proces često događa nesvjesno. Isto tako, naša ishodišna kultura veoma utječe na način kako komuniciramo. Komunikacija je sve ono što radimo (neverbalna) i govorimo (verbalna). Čovjek samo svojom pojavom šalje poruke drugima oko sebe. Cilj svake komunikacije je uspješno prenijeti zamišljenu poruku sugovorniku. Međutim, kada se kulturološke pozadine sugovornika razlikuju, taj se cilj dodatno otežava.
Današnji je svijet multikulturalan, a zbog globalizacije i društvenih mreža pronalazimo se u sve češćem doticaju s drugim kulturama. Stoga treba biti oprezan u komunikaciji s ljudima iz drugih kultura kako se jedna od strana ne bi uvrijedila ili se cilj komunikacije ne bi uspješno ostvario. Svatko treba biti svjestan razlika u međukulturnoj komunikaciji i treba ih poštivati. U interkulturnoj komunikaciji treba djelovati sukladno s načelima i karakteristikama drugih kultura kako bi se razlike čim lakše premostile i kako bi se željene poruke uspješno prenijele.
Izvor: mitranslations.com
Razmotrit ćemo nekoliko verbalnih i neverbalnih razlika u komunikaciji između država diljem svijeta. Neverbalnu komunikaciju čine boja i tom glasa, glasnoća, geste i mimike, držanje tijela, način odijevanja itd. Uspješna komunikacija krije se iza usklađenih verbalnih i neverbalnih znakova. Neverbalni znakovi često dopunjuju verbalne poruke, ali samo ako je sugovornik upoznat s time što oni znače u toj kulturi, tj. ako je situacija jasna i ako se znaju norme kulture. U raznim zemljama isti znakovi mogu značiti različite stvari.
Kako se nekome obratiti i upoznati se
U mnogim je državama uobičajeno obratiti se osobi s kojom se prvi puta upoznajemo prezimenom (npr. u Japanu i Egiptu). Obraćanje prezimenom izražava poštovanje osobito u poslovnim i formalnim situacijama u tim državama. Međutim, Amerikanci i Španjolci se obraćaju nepoznatim ljudima imenom kako bi pokazali prijateljski stav i otvorenost.
Način fizičkog pozdravljanja se također razlikuje. Pri upoznavanju u raznim kulturama dodiri i poljupci sasvim su normalni, dok se u drugima strogo izbjegavaju. U Latinskoj Americi i istočnoj Europi ljudi vole lagane dodire po ruci i kratke poljupce u obraz pri upoznavanju, a Meksikanci se čak i grle. No, u Aziji se bilo kakav oblik dodirivanja izbjegava. U poslovnim situacijama osoba višeg ranga smije dodirnuti osobu nižeg ranga po ruci, dok obrnuta situacija nije preporučljiva u SAD-u. Na Zapadu se očekuje čvrst stisak ruke, a u arapskim zemljama rukovanje je nježno. U Indiji žene se često ne žele rukovati s nepoznatim ljudima, a žena sa zapada nikako ne smije započeti rukovanje.
U nekim se državama umjesto rukovanja klanjaju, kao što su to Kina, Japan, Tajland, Indija i dr.. Iako nakloni izgledaju isto, postoje razlike. Osim pozdrava, nakloni izražavaju i društveni status. U Japanu osoba nižeg statusa započinje naklon i duboki naklon izražava poštovanje. Tajlanđani spajaju ruke tijekom naklona i što su ruke bliže glavi, to osoba izražava veće poštovanje. U Indiji su ruke također spojene, a vrhovi prstiju dodiruju bradu.
Izvor: gcaptain.com
Kontakt očima
Nadalje, gledanje direktno u oči u nekim se kulturama smatra nepoštovanjem, kao u Kini. S druge strane, ako izbjegavate kontakt s očima, drugi će vas narodi smatrati nepristojnim (Europa i SAD). Izbjegavanje kontakta očima također izražava manjak interesa i nepovjerenje. Japanci i ljudi iz Latinske Amerike će često gledati u pod dok razgovaraju s vama kako bi izrazili poštovanje, osobito ako se radi o osobama različitog društvenog statusa. Grci, na primjer, pridaju veliku pozornost kontaktu očima te ako ga nedostaje, osjećaju se zanemareno. Šveđani su jedni od naroda koji rjeđe gledaju direktno u oči, no njihovo držanje kontakta očima traje neuobičajeno dugo. U Egiptu se, pak, u potpunosti izbjegava kontakt očima između muškaraca i žena.
Ton glasa
Ton kojim govorite može odati puno toga o vašim emocijama i namjerama. Tako, na primjer, Arapi glasno govore kako bi pokazali snagu, a Brazilci kako bi pokazali interes i uključenost u razgovor. Japanci i Filipinci preferiraju tiše razgovore, dok Nijemci glasnim tonovima izražavaju autoritet i samopouzdanje. Na Tajlandu je glasan razgovor pokazatelj uzrujanosti osobe.
Geste i mimike
Poznato je kako ljudi iz Latinske Amerike, Južne Afrike i Italije često koriste neverbalne znakove i geste te time ostvaruju veliki dio svoje komunikacije. S druge strane, ljudi iz skandinavskih zemalja, Japanci, Nijemci i Kinezi ne koriste geste u tolikoj mjeri.
Na Zapadu osmjeh označava prijateljski stav, ljubaznost i daje osjećaj povjerenja. No u Aziji u poslovnim situacijama smiješak označava neprofesionalnost. Isto tako, u azijskim zemljama ljudi se smiješe kad se ispričavaju, kad im je neugodno, kad su tužni, sretni, zbunjeni, stoga takva gesta nije jednostavna za dešifrirati kao na Zapadu.
Ako ste mislili da će svi barem shvatiti vaše mahanje i klimanje glavom, varate se. U Indiji, Grčkoj i Bugarskoj klimanje glave označava „NE”, a mahanje lijevo-desno „DA”.
Isto tako, kada palcem i kažiprstom formiramo slovo „O“, prepoznajemo to kao znak za „OK“. No, nije svugdje tako. U Francuskoj i Belgiji tom gestom označavamo nulu ili ništa, tj. smatramo nešto bezvrijednim. U Japanu ta gesta označuje novac i Japanci bi mogli pomisliti da govorite o mitu, a u Latinskoj Americi ona se smatra nepristojnom.
Izvor: washingtonpost.com
Teme za razgovor
Postoje prikladne i neprikladne teme za razgovor u svakoj kulturi. U Austriji prikladnim se smatra razgovor o automobilima, skijanju i glazbi, a neprikladnim o novcu, religiji i razvodu braka. U Francuskoj normalno je razgovarati o glazbi, knjigama, kazalištu, a tabuom se smatraju cijene predmeta i novac te posao. U Njemačkoj se smije pričati o nogometu, putovanjima i hobijima, a nikako ne vrijedi spominjati Drugi svjetski rat i pitanja o osobnom životu. U Velikoj Britaniji dobre su teme povijest i arhitektura, a politika, novac i cijene smatraju se tabu temama. Japanci vole razgovor o povijesti, kulturi i umjetnosti, a ne o Drugom svjetskom ratu i politici.
Poslovna komunikacija
Navedimo nekoliko razlika u poslovnoj komunikaciji. Amerikancima i Kanađanima je normalno voditi poslovne sastanke za ručkom, dok je Meksikancima i Brazilcima to sasvim neprihvatljivo. U poslovnoj komunikaciji Nijemci preferiraju biti točni i sve riješiti na vrijeme, a ljudi iz španjolskog i brazilskog govornog područja uvijek kasne.
Nadalje, uvijek se kaže za ljude iz Latinske Amerike i španjolskog i brazilskog govornog područja da su temperamentni. Sukladno tome, oni su čak i u poslovnoj komunikaciji vrlo transparentni sa svojim osjećajima. S druge strane, Japanci nikada ne pokazuju osjećaje, a Europljani su negdje između.
Osim toga, postoje razlike i u brzini odgovaranja na pitanja. Na Zapadu se očekuje brz odgovor na pitanje te se tišina smatra lošim, negativnim znakom. A Japanci vole uzeti par trenutaka tišine kako bi razmislili o odluci prije no što odgovore na pitanje.
Sjedenje i dodirivanje
Sjedenje u poslovnim situacijama također je dio neverbalne komunikacije na kojeg utječe kultura. U SAD-u je dopušteno ležerno i opušteno sjedenje, a u Njemačkoj i Švedskoj je to primjer lošeg bontona. Na Tajlandu se pak stopala trebaju prekriti pri sjedenju zato što ih smatraju posebnim. Zapravo, sjedenje s prekriženim nogama zabranjeno je u Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Singapuru i Tajlandu.
Što se tiče dodirivanja rukama, u arapskim zemljama normalno je da dvojica muškaraca hodaju ruku pod ruku, dok u europskim zemljama to nije uobičajeno osim ako nisu par. Međutim, u arapskim zemljama muškarci i žene ne smiju se dodirivati u javnosti, a na Zapadu je to sasvim normalno. Isto tako, potapšati dijete po glavi je uvreda u nekim dijelovima Azije, posebice na Tajlandu.
Pokloni
Darivanje u poslovnim situacijama također ima svoje kulturološke razlike. U nekim državama kao što su Rusija, Poljska, Češka, Koreja i Japan pokloni su dobrodošli, a u Japanu se čak primaju i daju s dvije ruke. S druge strane, u Velikoj Britaniji i Švicarskoj poslovni pokloni nisu uobičajeni, osim promotivnih materijala firme. Također, treba paziti i na boju poklona. U Japanu crvena nije dobrodošla jer u toj boji tiskaju osmrtnice. U Nizozemskoj i Grčkoj loša boja poklona je ljubičasta jer simbolizira nesreću, a bijela, plava i crvena se u Kini povezuju sa sahranama. U Italiji i Švicarskoj ne preporuča se poklanjanje oštrih predmeta, ali je zato u Italiji dobro vino uvijek veoma prihvatljiva opcija.
