Kultura otkazivanja-politička korektnost ili suzbijanje slobodnog govora?

LinkedIn

„Imam osjećaj da je među određenim mladim ljudima, a to povećavaju društvene mreže, način provođenja promjena to da osuđuješ druge ljude što je više moguće i da je to dovoljno.“ Ovako je bivši američki predsjednik Barack Obama okarakterizirao cancel culture, odnosno kulturu otkazivanja u jednom govoru iz 2019. godine. „To nije aktivizam“, dodao je Obama i rekao ako je jedino što radiš bacanje kamenja, onda nećeš dospjeti veoma daleko.

Je li Obama u pravu i što je zapravo kultura otkazivanja?

Kultura otkazivanja oblik je ostracizma u kojem se osobu izbacuje iz društvenih ili profesionalnih krugova, bilo da je riječ o izbacivanju s društvenih mreža ili izvan njih. Za one koji se nađu u klopci kulture otkazivanja kaže se da su  “otkazani“. Objašnjenje možda zvuči jednostavno, no praksa iza kulture otkazivanja danas diže dosta prašine te razbuktava razne rasprave.

Ovaj trend rođen je u Americi te je krenuo od ljevice koja je kulturu otkazivanja koristila kako bi ograničila rasistički i seksistički govor, ali i druge oblike diskriminacije. Stoga je zanimljivo da je podrijetlo riječi “cancelled“ u smislu kulture otkazivanja zapravo nastao iz mizoginističke šale. Naime, u filmu New Jack City iz 1991. Wesley Snipes glumi gangstera koji u jednom trenutku ostavi svoju djevojku te izjavi „Cancel that bitch. I’ll buy another one“. Izraz se ubrzo proširio, no zamah je najviše dobio zbog epizode reality showa Love and Hip Hop: New York kada jedna od akterica realityja svom partneru u svađi kaže „you’re cancelled“. Od tog trenutka nadalje, kultura otkazivanja svoj dom pronašla je najviše na društvenim mrežama, posebno na Twitteru.

Pazi što objavljuješ

Na meti kulture otkazivanja najviše se nalaze poznate osobe te su mnogi od njih osjetili i posljedice. Američka glumica Roseanne Barr otkazana je 2018. nakon što je objavila rasistički tweet u kojem bivšu dužnosnicu Baracka Obame uspoređuje s majmunom. Barr se u početku branila, no naposljetku se ispričala te negirala optužbe za rasizam. Svoj tweet je nazvala pogrešnim te je okrivila sedative na kojima je bila kada ga je objavila. To joj nije pomoglo jer je njena serija Roseanne isti dan otkazana s televizijske mreže ABC, a spin off  koji je kasnije napravljen, nije uključio nju.

Godina 2020. je ipak bila vrhunac kulture otkazivanja. Brojne javne osobe i institucije suočili su se s negativnim reakcijama zbog svojih anti-progresivnih vrijednosti. Oni rangiraju od prominentnih novinara New York Timesa Alison Roman i Bari Weissa, koji su optuženi za rasističko ponašanje i druge probleme, do autorice jedne od najpoznatijih književnih franšiza – J.K. Rowling koju je svijet otkazao zbog iskazivanja transfobnih mišljenja.

A da se vremena mijenjanju i da će te pogreške iz prošlosti koštati karijere u budućnosti, na teži način naučili su i neki popularni youtuberi. Nakon što su na vidjelo izašli videi karikiranja crnaca i drugih manjina te korištenja blackfacea i uvredljivog rječnika, otkazan je youtuber Shane Dawson. Objavio je video isprike u kojem preuzima odgovornost, no optužbe su nastavile stizati što je rezultiralo skidanjem njegovih knjiga s polica Targeta te obustavljanjem monetizacije  njegova tri Youtube kanala. Jedan od možda najpoznatijih Youtube skandala se veže uz Logana Paula. Njegov kanal skoro je bio ukinut nakon što je više od 500 000 ljudi potpisalo peticiju za njegovo otkazivanje. To je bila reakcija na njegov video puta u Japan na kojem je snimio mrtvo truplo kako visi s drveta. Naime, Paul je posjetio planinu Fuji koja je poznata po samoubojstvima te je njegovo objavljivanje trupla izazvalo lavinu reakcija koje ga još uvijek prate. Zadnji youtuber kojega je snašla ista sudbina je David Dobrik. Žena koja se pojavila u njegovom videu iz 2018. optužila je njegovog prijatelja Doma Zeglaitisa za silovanje koje se dogodilo tijekom snimanja tog videa. Dobrik je objavio ispriku te rekao kako s Zeglaitisom nije snimao od 2019., no mnogi ga nisu smatrali iskrenim te mu je to zasad zadnja objava na kanalu.

Ono što je zasigurno jasno jest da svatko može biti otkazan pa je svijet šokiralo otkazivanje jedne od najomiljenijih komičarki u Americi – Ellen DeGeneres. Iako je moto njenog talk showa “be kind“, izgleda kako je DeGeneres sve samo ne ljubazna. Nakon 17 sezona talk showa, na površinu su isplivale svakakve optužbe protiv osoblja, ali i same DeGeneres. Oni koji su radili za nju tvrdili su kako je to bilo izrazito toksično i kako se DeGeneres loše odnosila prema svima. Uz to, važni ljudi koji rade na talk showu optuženi su za seksualna napastovanja. Mnoge slavne zvijezde stale su u njenu obranu, no gledanost showa pala je.

Jedan od najrecentnijih slučajeva otkazivanja tiče se košarkaša Meyersa Leonarda kojeg je anti-semitička izjava koštala karijere. Leonard je tijekom streamanja online igre koristio anti-semitički izraz što je rezultiralo njegovim otkazivanjem iz gejmerskih kompanija FaZe Clan, Astro Gaming i Origin PC te oštrim kritikama njegovog tima Miami Heat koji je najavio njegovu odsutnost iz tima na neodređeno.

Kultura otkazivanja se često izjednačava s tzv. call-out culture koja se pojavila u vrijeme #MeToo pokreta. Mnoge žene su u to vrijeme u javnost izašle s pričama seksualnog zlostavljanja od strane poznatih osoba koje su nakon toga otkazane. Harvey Weinstein i Bill Cosby su u zatvoru, Kevin Spacey se zasigurno više nikad neće pojaviti u filmu, a Woody Allen ne može dobiti distributera za svoje filmove. No, iako su ovi muškarci osjetili posljedice svog djelovanja, većina njih koja se suočila s optužbama za seksualno zlostavljanje izbjegla je dugotrajne posljedice. Louis C.K. se tako vratio stand up komediji nakon deset mjeseci pauze te mu je turneja bila rasprodana, a glazba R.Kellyja i Michaela Jacksona doživjela je porast u streamanju.

Međutim, kultura otkazivanja nije pogodila samo slavne osobe. To nam može potvrditi primjer Amy Cooper, žene iz New Yorka koja je dobila otkaz na poslu nakon što je na Internet procurio video u kojem zove policiju lažno optužujući čovjeka za napad. Incident se dogodio kada ju je muškarac zamolio da zaveže psa jer je bila u dijelu Central Parka u kojem je to bilo obavezno, no ona je odlučila nazvati policiju te se na videu jasno čuje kako ponavlja da je napada Afroamerikanac. Njen poslodavac na Twitteru je objavio kako ne tolerira rasizam te joj dao otkaz.

Alat za društvene promjene ili zastrašivanje?

Iako je kultura otkazivanja napravila dobrih stvari, pogotovo u #MeToo pokretu te je ukazala na probleme seksizma i rasizma, postoje i kritike na njen račun. Neki na kulturu otkazivanja gledaju kao na zlostavljanje i zastrašivanje te se postavlja pitanje je li otišla predaleko? Treba li film Prohujalo s vihorom zaista ukloniti s lica zemlje jer romanticizira ropstvo, treba li spaljivati Harry Potter knjige zbog osobnih mišljenja njegove autorice i trebamo li prestati gledati Woody Allenove filmove zauvijek? To nas vraća na izjavu Baracka Obame da otkazivanje nečije karijere i društvenog života na temelju pogrešnog tweeta od prije deset godina ili osobnog mišljenja nije aktivizam te može biti opasno.

Naravno da je bitno da se optužbe seksualnog zlostavljanja shvate ozbiljno te da napadači snose posljedice, no kada je riječ o blažim stvarima poput korištenja pogrešnog izraza ili mišljenja koje se razlikuje od ostalih, treba li to zaista toliko strogo kažnjavati? Svaku rasističku, seksističku i drugu diskriminatornu izjavu treba prozvati i ukazati na njenu pogrešnost, ali izgleda ka da kultura otkazivanja ne prima isprike. Nekad zna otići toliko daleko da ne prihvaća mogućnost da osoba s vremenom može promijeniti svoje stajalište te se razvijati u skladu s vremenom u kojem živi.

Zastrašivanje nekoga zato što nije na istoj razini političke korektnosti nije društvena pravda. Svatko kome je prioritet uhvatiti druge u incidentu i otkazati ih, nego pomoći im da poboljšaju svoj pogled na svijet, trebao bi prvo raditi na sebi. Otkazivanje i ponižavanje nekoga im neće pomoći da se poboljšaju i odrastu te zlostavljanje i dehumaniziranje nekoga zato što ne dijeli identično mišljenje kao i ostali ne znači “držati ih odgovornima“. Trebamo pogledati način na koji tretiramo druge ljude i odlučiti koristimo li društvenu svijest kako bi se zauzeli za ono što je ispravno ili kako bi uzdizali vlastiti ego. Vrijeme je da prestanemo s upotrebom kulture otkazivanja kako bi omalovažavali druge dobronamjerne ljude koji možda dijele jednaka mišljenja kao i mi, ali ih neće izreći na isti način. To nije aktivizam i nije društvena pravda. Takva kultura otkazivanja ne ide nikome u korist.

Zato ne bismo smjeli penalizirati nekoga zbog osobnog progresa i razvitka jer nitko se nije rodio politički korektan. U ovo vrijeme kada Internet ništa ne oprašta ne treba kontrolirati svaki aspekt nečijeg ponašanja (koga prate na društvenim mrežama, kakvu glazbu slušaju, kakav FB status su objavili kada su imali 17 godina) zato što to ne pomaže u promicanju jednakosti te ne mijenja ničija srca ni mišljenja. Uhoditi ponašanje dobronamjerne osobe samo kako bi pronašli nešto problematično što su rekli ili učinili te ih onda uznemiravati, nije politička korektnost. Ljude pune predrasuda bi trebalo prozivati, ali nije svatko tko ima drugačije mišljenje osoba puna predrasuda. Umjesto da ih otkažemo, možda bi ih trebali pozvati na promišljanje

Podijeli

O autoru

Pozdrav! Studentica sam prve godine diplomskog studija Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Novinarka sam Managera od 2019. godine, a ove godine sam postala urednica rubrike University u koju pokušavam uvesti zanimljive i raznolike teme koje se tiču najboljeg razdoblja u životu pojedinca - studiranja. Osim što aktivno pišem, također volim filmove i književnost te snimanje i montiranje koje želim usavršiti. Izrada memeova mi također nije strana. U životu se vodim jednostavnom filozofijom da uvijek treba izaći iz svoje comfort zone i pobijediti strahove te onom ​"fake it till you make it", a ono što me najviše pokreće su ljubav prema pisanju i prijatelji koji su mi podrška u svemu.

Komentirajte