Poznato je da za dobre rezultate nogometna ekipa treba raditi kao usklađeni stroj, no ekipu ne čine samo trener i igrači, ekipu također čini cijela mašinerija ljudi koja radi iza kulisa. Oni su razlog zbog kojega ekipa radi kako treba.
Iza svakog velikog sportskog uspjeha stoji tim, a u srcu tog tima često je netko tko ne zabija golove, ali pobjeđuje u tišini. U slučaju hrvatske nogometne reprezentacije, ta osoba je Iva Olivari – žena koja drži sve konce u rukama. Manager Magazine joj je imao priliku postaviti nekoliko pitanja o samoj ulozi u reprezentaciji, karijernom putu, a Iva je dala i savjet svome nasljedniku.
Za početak, možete li nam objasniti svoju ulogu u reprezentaciji?
“Radim na poziciji “team” menadžerice hrvatske nogometne reprezentacije. Samo dvije žene u Europi, a koliko znam i u svijetu, sjede na klupi jedne muške nogometne seniorske reprezentacije. Imam opsežnu listu zadataka koju sam sastavila temeljem dugogodišnjeg iskustva, a koja se kontinuirano dopunjava novim zahtjevima budući se ništa ne smije prepustiti slučaju ili ne daj Bože – zaboraviti. Puno je pojedinosti koje treba predvidjeti i organizirati da bi se utakmica odigrala; prijevoz, smještaj, trening igrališta, komunikacija s protivničkim savezima, FIFA-om, UEFA-om, a to je samo mali dio aktivnosti. Zadužena sam za organizaciju svih aktivnosti naše reprezentacije i koordinaciju rada cijelog stožera, od trenera preko medicinskog osoblja, pa do ekonoma i cijele delegacije. Naši igrači su veliki profesionalci koji igraju u velikim i dobro organiziranim klubovima, a moj zadatak, kao i zadatak mojih kolega, je da im pružimo najbolji mogući servis.”
Kako izgleda Vaš radni dan tijekom velikih natjecanja?
“Mora se sve stići – makar radili do sitnih jutarnjih sati, što je često slučaj. Ujutro popijemo kavu i odmah krećemo s dnevnim zaduženjima. Tempo je brz, utakmice su svaka tri-četiri dana i sve postaje jako stresno i intenzivno. Nema radnog vremena. Dani su ispunjeni od jutra do večeri: sastanci, logistika, treninzi, utakmice…
Mobitel je stalno uključen, ali ni igrači ni izbornik to ne zloupotrebljavaju. Ipak, ponekad se dogode situacije koje zahtijevaju hitnu reakciju – bez obzira na doba dana. Naša ekipa stvarno naporno radi. Na primjer, fizioterapeuti tijekom turnira često rade do tri, četiri ujutro kako bi igrači bili spremni za idući dan. I zahvaljujući toj predanosti, na Svjetskom prvenstvu u Rusiji nismo imali nijednog igrača koji je zbog ozljede propustio utakmicu.”
Kako ste uopće završili u HNS-u? Je li to bila želja ili slučajnost?
“Zapravo – sasvim slučajno. Nakon prerano završene teniske karijere, tražila sam posao i znala samo da želim ostati u sportu. Čula sam da se u Hrvatskom nogometnom savezu otvorilo mjesto u Međunarodnom odjelu, otišla na razgovor i dobila posao. Nogomet mi tada nije bio prvi izbor, ali danas ga ne bih mijenjala ni za što. Došla sam 1992., i evo, više od 30 godina kasnije – još sam tu.”
Koji Vam je bio najveći profesionalni izazov?
“Nogomet je nepredvidiv i često ovisite o vanjskim okolnostima. Najvažnije je ostati smiren i koncentriran jer rješenje uvijek postoji. Primjerice, pred Europsko prvenstvo 2020. sve smo pripremili za boravak u Škotskoj – hotel, igrališta, logistiku – a tjedan dana prije polaska, zbog pandemije, morali smo sve otkazati i preseliti kamp u Hrvatsku. U jednom danu smo morali pronaći novi hotel, teren, reorganizirati putovanja… Bilo je stresno, ali smo zajednički riješili problem.”
Svečani doček Vatrenih na Trgu bana Josipa Jelačića 16.07.2018., Zagreb – Docek Vatrenih na sredisnjem gradskom trgu. Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji. Iva Olivari, Luka Modric, Mateo Kovacic”nPhoto: Goran Stanzl/PIXSELL
Što dalje, ili je reprezentacija vrhunac?
“Kada sam počela raditi u Savezu ranih 90-tih, da mi je netko rekao da ću, zahvaljujući izborniku i dečkima, danas imati tri medalje sa velikih natjecanja, vjerojatno bih se samo slatko nasmijala, ali eto dogodilo se. Idem dan po dan, utakmicu po utakmicu, natjecanje po natjecanje, pa ćemo vidjeti svi skupa do kuda ćemo dogurati. Sa svime što sam ostvarila sam iznimno sretna i zadovoljna, a vidjet ćemo što donosi budućnost.”
U jednu ruku ste i vi zvijezda naše reprezentacije što nije baš uobičajeno za nekog tko nije u ulozi igrača. Je li vam čudno da veliki dio Hrvata zna tko ste?
“Nisam zvijezda, niti to želim biti. Zna se tko su zvijezde u reprezentaciji. Mediji su me počeli pratiti nakon SP-a u Rusiji. Iako sam već 2016. na Euru sjedila na klupi, to tada nije izazvalo toliki interes. Medijska prisutnost mi nije cilj, ali rado koristim svaki prostor da promoviram žene u sportu. Nogomet se još uvijek u mnogim zemljama smatra muškim sportom, ali stvari se mijenjaju – polako, ali sigurno. Sretna sam što imam punu podršku izbornika Dalića i predsjednika Saveza Marijana Kustića.”
Kako gledate na nadimke poput „mama reprezentacije“?
“Ne smetaju me – mogu im stvarno biti mama. Mnoge igrače poznajem otkad su bili djeca i znaju da se mogu osloniti na mene. Povjerenje koje imamo je dragocjeno i njegujemo ga kao obitelj. Sve ostaje ‘unutar kuće’.”
Za kraj, jednog dana će netko trebati stati u vaše cipele. Koje biste savjete dali toj osobi?
“Moj san je da to ponovno bude neka djevojka ili žena, a savjet bi joj bio da bude uporna i odlučna, ali da istovremeno mora računati na jako puno rada. U nogometu nema radnog vremena. Mora svoj posao raditi s puno ljubavi i ne smije se bojati izazova. Uspjeh ne dolazi preko noći, ali s trudom i posvećenošću – cilj je lakše ostvariti.”
