Francuski novi val ili La Nouvelle Vague je francuski umjetnički pokret koji je je krenuo 1950-ih. Val je uveo niz noviteta u filmsko stvaralaštvo: umjetničkih, tehnoloških i estetskih. Njegovi filmovi i danas privlače publiku, a zadnjih par mjeseci niz naslova možemo pronaći i na Netflix i HBO platformama.
Uvod u Novi val
Neka od najpoznatijih imena vala, François Truffaut, Jean-Luc Godard i Éric Rohmer započeli su svoje karijere kao filmski kritičari. Pisali su za kultni filmski časopis Cahiers du cinéma, čiji je urednik bio ugledni filmski teoretičar Andre Bazin koji je uvelike utjecao na buduće redatelje. Časopis je iznio revolucionarne teorije o filmu, „ autorsku teoriju”, na čijim konceptima i podlozi se razvio Francuski novi val.
Autorska teorija valorizira redatelje s prepoznatljivim osobnim stilom i potpisom, gdje publika prepoznaje redatelja po stilu i priči. Truffaut je slavno izjavio da njihov Val nije grupa, škola niti pokret, već kvaliteta.
Bazin i filmski arhivist Henri Langlois smatraju se intelektualnim očevima Vala. Prvi film danas smatran dijelom umjetničkog pokreta je La Pointe Courte „majke Vala“ Agnes Varde. Varda je tada bila fotografkinja koja nikada nije formalno učila o filmu, ali se brzo etablirala kao jedno od prepoznatljivih imena u svijetu filma. Truffautov 400 udaraca i Goddardov Bez daha snimljeni su nekoliko godina poslije. Iznenadan komercijalni uspjeh filmova skrenuo je međunarodnu pažnju na umjetnički pokret.
Posebnost filmskog pokreta bila je u dotad neviđenom načinu snimanja. Voljeli su korištenje kamere na tračnicama i nekonvencionalne tranzicije i montaže. Filmovi nisu snimani s visokim budžetom, stoga su često koristili neprofesionalne glumce i improvizirali setove. Ikonični crno-bijeli prikazi Pariza česta su vizualna tema.
Izvor: The New York Times
Nove teme
Jedan od noviteta Vala bilo je rušenje četvrtog zida i direktno obraćanje publici. Teme filmova bile su egzistencijalističke, često su obrađivale teme smrti, filozofija i seksualnosti. Film Bez daha bio je cenzuriran zbog protagonista koji nisu par, ali provode noć zajedno. Filmovi su se prvi puta referirali na filozofiju, književnost i druge filmove. Dok su raniji filmovi imali elaboriranu priču i estetiku, Val je imao „nespretnije“ dijaloge, često improvizirane, s nerijetkim podsjetnicima da su protagonisti (i publika) u filmu.
Autori, koji nisu skrivali svoja politička opredjeljenja, inkorporirali su svoje stavove u film. Mnogi od njih sadrže i društveni i politički komentar, uz snažne, ali suptilne poruke. Vardin film Sreća na prvi pogled je bizarna i šarena priča o mladoj obitelji, u kojoj kritičari vide ruganje De Gaullovim „obiteljskim vrijednostima“ te vizuale kojima dominiraju boje francuske zastave. Resnaisov film Hirošima, ljubavi moja prati Francuskinju i Japanca koji provedu dan dijeleći iskustva iz Drugog svjetskog rata, ostavljajući snažnu anti-ratnu poruku.
Izvor: MUBI.com
21. stoljeće
Filmovi su danas omiljeni, ne samo među filmofilima, nego i široj publici. Često su na repertoarima nezavisnih kina, a redatelje se i danas smatra najvećima. Goddard je 2010. godine osvojio Oscara za životno djelo. Varda je zadnji film snimila mjesecima prije nego što je preminula u devedesetoj godini života, a i u osmom desetljeću života snimala je filmove i osvajala prestižne nagrade (uključujući počasno i kompetitivnog Oscara).
Ovi vizionarski umjetnici su „uhvatili“ trenutke i estetiku urbanog života sredine 20. stoljeća, a njihov unikatan način snimanja daje nam doživljaj kao da smo tamo zajedno s protagonistima i njihovim nesavršenim životima.
Izvor: The New York Times
