Das Haus, kultna party tajna

“Di ćemo danas?” – standardno subotnje pitanje. Itinerar: Cuga u gradu u uobičajenom mjestu ili kod nekoga doma, njihovim prijedlogom ili demokratskom prisilom. Ondje se odvijaju sve potrebne pripreme, pomiješane s prepirkom oko najboljeg izbora za večerašnji izlazak.

Nekome frend pušta vamo, ali drugom je bolja ekipa tamo, dok treći ima pritužbu na obje opcije. Negdje oko 4 s izborenog se mjesta oni neumorni slijevaju u cijenjene after klubove. Oni su ionako prazni prije tog doba te se polako bude s novim danom. Kad after dosegne točku smora, nastupa izvlačenje ekipe na svjetlo dana uz obavezno gunđanje i najsporije hodanje zabilježeno u povijesti. Put je jednako bitan dio čara izlazaka kao i odredište samo po sebi. Tu se rađaju interne fore i priče koje si nabijamo na nos na svim budućim kavama. No, do prije nekoliko godina nekolicini privilegiranih put je bio nešto kompliciraniji, ali i odredište za nijansu posebnije.

Izvor: Klubikon

Tajna na rubu grada

Sat vremena grbave vožnje busom odvajalo je Zagrepčane od nekadašnjeg najboljeg partija u gradu. U oronuloj kući ispunjenoj grafitima i stikerima kreativnih posjetioca pomiješali su se kućni tulumi s javnim eventima i stvorili – magiju. “Za Das Haus saznala sam 2015., pitala sam frendicu za preporuku za neki dobar izlazak uz uvjet da muzika mora biti top, odmah mi je preporučila Haus. Atmosfera je bila uvijek dobra, ljudi veseli, rasplesani, sve u svemu dobar vajb (…) i to je bilo to, odmah sam znala da ću tamo postati inventar.” 

Haus je bio taman dovoljno tajan, i taman dovoljno dalek, da su do njega putovali samo oni kojima je istinski stalo do njegove muzike i posebne energije. Dok su klubove po gradu većinom ispunjavala nezainteresirana lica koja su naišla tamo samo da ne bi bili doma, kroz vrata Hausa ulazila su poznata i nasmijana, uzbuđena za noć koja ih čeka. “Das Haus je bio poznat određenim ekipama, bila je dosta probrana ekipa, (…) bio je to jedan zanimljiv skriveni plejs na rubu grada.” Čak i kad se vijest proširila, klub je uspio zadržati svoju specifičnu auru zahvaljujući istinskim ljubiteljima njegove muzike i kulture.

Izvor: Mixmag

Posebna atmosfera

Gotovo svatko tko je doživio šetnju kroz žamor u Hausovom dvorištu ili bas koji bruji kroz te ciglene zidove smjestio je taj klub na posebno mjesto u svom srcu. Ovdje smo imali priliku slušati odlične setove domaćih DJ-a u ambijentu kućnog tuluma. To je spojilo najbolje iz oba svijeta: taman dovoljno poznatih lica da osjećaš povezanost s ekipom i eventom, a ipak si dio nečega većeg i uzbudljivijeg od druženja šašice prijatelja. I kuća je sama po sebi pratila sličnu filozofiju. Puna skrivenih zanimljivosti i mogućnosti, no i dalje predstavlja poznati feeling nečijeg prostora za život.

Izlazak u Haus nije značio da si zapeo u zagušljivom podrumu do jutra. Velika kuća okružena dvorištem nudila je milijun mogućih smjerova u koje se večer može razviti. Pauzu od plesanja na teške ritmove u nasmiješenoj gomili mogao bi provesti u prizemlju na cugi s ekipom koju si netom upoznao. Nakon toga možda izađeš i šetnjicom na svježem noćnom zraku među raznim grupama zanimljivih ljudi potražiš poznata lica. Zatim se zavalite na travu i utonete u opušteni žamor društva posjedanog po dvorištu. Kako Haus nije poznavao pojam fajrunta, njima bi se do popodnevnih sati pridružio i ostatak ekipe, a subotnji bi tulum prešao u nedjeljno ljenčarenje na suncu.

Izvor: TransmeetTV

Utočište domaće scene

Ovo je mjesto bilo idealno za obećavajuće domaće DJ-e u njihovim počecima. Uz jedinstveni identitet i reputaciju kluba nudio je i vrhunsku publiku otvorenu za nova otkrića. Tako je spontano postao poligon za eksperimentiranje domaće ekipe, koja je nerijetko umjesto puštanja s miksete vrtila ploče. Samim time kreirao je i vrijedan poticaj razvoju domaće scene.

Hrvatska elektronička muzika žarila je još u devedesetima. Mjesta poput Hausa osigurala su opstanak te scene u mračnim podrumima i nasmijanim licima njezinih ljubitelja. I iako je Haus zatvorio svoja vrata, pružio joj je utočište u ključnom trenutku. Zahvaljujući mjestima poput Hausa, ova scena i danas raste. “Gostovanja su tu, izbora ima, ali svakako za jedan Zagreb mislim da fali još koji klub, ne bi se bunili… Sve u svemu scena živi i dalje i neka tako i ostane”, zaključuje jedna od čestih posjetioca kultne party kuće.

Izvor: TransmeetTV

Nezamjenjivo zajedništvo

Ono što je činilo Haus tako posebnim mjestom i davalo mu dušu bili su ljudi. Nije im bilo teško prolaziti gnjavažu od dolaska do tamo, jer vole biti dio tog zajedništva i pozitivne energije koja je kružila među njima u mraku i elektroničkim ritmovima. “Na sam spomen Hausa hvata me teška nostalgija. Svaki izlazak tamo bio je poseban, hrpa lijepih uspomena i taj period života nikad neću zaboraviti.”

Ljubitelje ove scene karakterizira opuštena otvorenost i toplina kakvu sam rijetko kad srela izvan nje. Osjećaj prihvaćanja i prepuštanja energiji rasplesanih ljudi oko tebe je nezamjenjiv. Zato nije čudo da je Das Haus postao tako kultno i voljeno mjesto. Pružio je priliku za procvat i razvoj te scene bez ograničenja, osim možda onih nepisanih pravila koje svaki njezin dionik predosjeti kad se sam nađe u središtu događanja: bez osuđivanja, bez opterećivanja, samo opušteno i s puno ljubavi.