Hollywood je industrija kao i svaka druga koja svoj proizvod treba što bolje reklamirati i plasirati na tržište. Rezultat toga je da danas redatelji, odnosno producentske kuće, izbacuju sve zanimljivije marketinške kampanje i načine promoviranja filmova. Zanimljivo je da većinu filmova koje smatramo klasicima i one koje kritika nagrađuje često prođu ispod radara publike. Tako se klasici kao što su „Citizen Kane“ i „Wizard of OZ“ ne mogu pohvaliti velikom posjećenosti publike.
Kada je sve počelo?
Promoviranje filmova i marketinški trikovi koji privlače publiku da pogledaju neki film nisu novost. Produkcijske su kuće i redatelji su i prije pedeset godina morali razmišljati o tome kako zaraditi što više novca na filmu jer na kraju krajeva, morali su moći nastaviti stvarati nove filmove. Prije nego što je postojao internet i cijela vojska marketinških stručnjaka, redatelji su trebali biti kreativni.
Izvor:Giphy
Hitchcock je tako za svog „Psiha“ režirao trailer u kojem on vodi publiku u obilazak namještenog seta i priča o pojedinim predmetima, ali u trenutku kada treba reći nešto što bi odalo radnju, on stane i nastavi dalje, pa je tako misterioznost trailera privukla ljude u kina i film je zaradio pozamašan iznos. Svojom lukavštinom Hitchcock je bez napredne tehnologije i velike marketinške kampanje uspio privući publiku, ali nije u potpunosti uspio promijeniti igru. Za promjenu igre je ipak trebalo pričekati na pojavu interneta.
Internet mijenja igru
Dolaskom novih tehnologija otvorile su se i nove mogućnosti pa je tako , „The Blair Witch Project“ prvi iskoristio sve blagodati interneta te je film uspio zaraditi 4000 puta više nego što je u njega uloženo, bez ulaganja puno novca na marketing. Tim koji stoji iza filma je uz pomoć web stranice, na kojoj su pisale informacije o nestalim prijateljima koji su istraživali paranormalne aktivnosti, uspio uvjeriti cijelu javnost da je film zapravo dokumentarac.
Kampanja se nije vodila samo na internetu već i po cijelom SAD-u gdje su se na koledžima dijelili posteri s informacijama o „nestalima“. „The Blair Witch Project“ služio je kao primjer mnogim drugim filmovima koji su na isti ili sličan način stavljeni u stvarni svijet. Tako je za vrijeme izlaska prvog „Deadpoola“ postojao pravi Tinder profil za naslovnog junaka, a Nolan je po uzoru na TBWP za svoj film „Batman: The Dark Knight“ osmislio web stranicu WhySoSerious.com -, najpoznatiji citat glavnog negativca filma, Jokera.
Nije sve u marketingu
Veliki broj filmova koje smatramo kultnim klasicima nisu se proslavili kada su prvi put izašli. Lista takvih filmova je dugačka pa se za neke treba priznati da nisu niti mogli puno napraviti glede marketinga obzirom na to da su izašli prije više od osamdeset godina (npr. „Wizard of OZ“ i „It’s a Wonderful Life“). Međutim, lista obuhvaća i neke filmove koji su, usprkos činjenici da su imali marketinški plan, uspjeli doživjeti fijasko u box officeu.
Izvor:Pixabay
Najbolji primjer filma kojeg danas smatramo klasikom, a da je doživio box office flop je „Fight Club“. Fincher je naime u planu imao agresivnu marketinšku kampanju, no studio je odbio tu ideju jer je smatrao da je glumačka postava puna mladih zvijezda dovoljna da film doživi uspjeh. Najbolji primjer koji pokazuje da kvaliteta pobjeđuje kvantitetu je činjenica da se na listi filmova koji nisu doživjeli uspjeh u box officeu nalazi film kojeg kritika smatra najboljim filmom svih vremena – „The Shawshank Redemption“.
Stanje danas
Filmske kuće danas shvaćaju koliko je bitno što bolje i kreativnije promovirati film, no opet možemo vidjeti kako se nagrađuju filmovi koji nisu imali velike marketinške kampanje. Odličan je primjer protekla godina u kojoj je izašao veliki broj filmova koje je kritika pozitivno prihvatila.
Cijela sezona nagrada bila je jako neizvjesna, osim možda nagrade za Najboljeg glumca koja je bila u potpunosti na strani Cilliana Murphya Na kraju je najveći gubitnik na tom polju bio film koji je bio najviše promoviran i imao najveću zaradu – „Barbie“. Veliki broj filmova koji su bili nominirani u najbitnijim kategorijama općoj su javnosti ipak promakla, tako „The Holdoversi“ nisu zaradili niti pedeset milijuna dolara, a „The Poor Things“,najveći konkurent „Oppenheimera“, zaradio je nešto više od sto milijuna dolara, ai i ovdje postoji anomalija, Oppenheimer“ je zaradio skoro milijardu dolara, što je za biografiju o znanstveniku neočekivano, a osim što je doživio takav uspjeh u box officeu film je osvojio brojne nagrade, uključujući i sedam Oscara.
Izvor:Pixabay
Takav uspjeh Oppenheimera u box offic se ne može pripisati nekoj jakoj marketinškoj taktici tima koji stoji iza filma, već fenomenu „BarbenHeimer“. „BarbenHeimer“ je uslijedio zbog toga što su filmovi izlazili isti dan pa se stvorio neočekivan hype oko Nolanovog „Oppenheimera“, koji bi, ako ćemo biti realni, u startu privukao ili ljude očarane Nolanom, ili ljude očarane „Oppenheimerom“, a takvih ljudi je sigurno puno manje nego ljudi koje je zanimalo kako će Gerwig prikazati omiljenu lutku na velikom platnu.
