(Ne)plaćena praksa – razgovor sa studentima

LinkedIn

Plaća je često i dalje tabu tema, pogotovo ako se radi o plaćanju studentske prakse. U današnje vrijeme kad je za većinu ulaznih pozicija potrebna godina ili više iskustva, studenti moraju pronaći način da ga steknu tijekom studija. Jedan od načina za postići to, barem dijelom, je studentska praksa. Ali, ako je ona neplaćena mnogi studenti neće si ju moći priuštiti uz troškove života. Jesu li prakse i dalje uglavnom neplaćene ili se taj trend mijenja? Kako uopće izgledaju studentske prakse i je li teško doći do njih? Pročitajte odgovore naših sugovornica i procijenite.

Jesi li bila na plaćenoj ili neplaćenoj praksi? Kako si se odlučila na tu opciju?

Nina: Bila sam i na plaćenoj i na neplaćenoj praksi. Za opciju neplaćene prakse odlučila sam se iz razloga što je poduzeće koje je nudilo praksu visoko pozicionirano u industriji marketinga i PR-a stoga sam odlučila da mi je iskustvo rada u takvoj agenciji i imati isti u životopisu važnije od novaca. Za plaćenu praksu bilo se jednostavnije odlučiti jer nije bilo faktora plaće oko kojeg sam trebala razmišljati. 

Ana: Prilikom prijave nije mi bilo naznačeno ni rečeno da će praksa biti plaćena, kasnije su mi rekli da je njihov običaj, neovisno o drugima, da plate. Cijena je bila po satu prema studentskoj satnici, u tom trenu mi se pokazalo super da su mi platili praksu.

U kojem poduzeću se održavala praksa? 

Ana: Praksu sam obavljala u računovodstvenom servisu koji pruža usluge revizije, financijskog i poreznog savjetovanja. Praksu sam obavljala 170 sati, te su me poslije zadržali još naknadno na mjesec dana.

Nina: Plaćena praksa bila je u poduzeću unutar financijske industrije koje se bavi financijskim savjetovanjem, a neplaćena praksa je bila u agenciji za marketing i PR.

Izvor: Pexels

Koliko je po tvom mišljenju lako pronaći studentsku praksu u Zagrebu?

Ana: Tada je praksu bilo jako teško naći baš zbog tadašnje situacije s koronavirusom. Smatram da je i danas studentima teško naći praksu posebice ako nigdje ne rade u struci u tom periodu. Studentima koji rade u struci je lakše jer mogu pitati. Praksu je također teže pronaći jer dosta poduzeća rijetko ili nikad ne odgovori na mailove. U Zagrebu postoji puno poduzeća, ali ih i dosta ne uzima na praksu, mislim da nije lako i da se treba krenuti tražiti čim ranije.

Nina: Smatram da nije težak posao pronaći praksu u Zagrebu – veliki broj poduzeća na svojim web stranicama nude opcije prijave za studentsku praksu. 

Koji su bili preduvjeti za primanje na praksu? Je li bilo potrebno prethodno iskustvo i koliko?

Ana: U mojem slučaju nije bilo preduvjeta, jedino sam morala poslati životopis. Vjerujem da je na dobivanje prakse u računovodstvu utjecalo i to što sam studirala na istoimenom smjeru. Prethodno iskustvo u mom slučaju nije bilo potrebno, čak ni prosjek ocjena.

Nina: Za plaćenu praksu preduvjet je bio proći testiranje iz matematike i engleskog te ostvariti zadovoljavajuć rezultat, a za neplaćenu riješiti dva zadatka vezana uz PR te im poslati na mail odgovore. Prethodno iskustvo nije bilo potrebno niti me za isto itko upitao, smatram da je to zato što prakse same po sebi bi trebale biti način za stvoriti iskustvo. 

Smatraš li da bi studentska praksa trebala biti plaćena?

Ana: Plaćanje prakse pokazuje da tvrtke studente cijene isto kao i zaposlenike, to je dodatna motivacija za dobro obavljen posao, cijene posao koji obavljaš.

Nina: Smatram da bi prakse trebale biti plaćene jer vjerujem da bi se trebao nagraditi trud i želja za radom pojedinaca koji se odluče na rad na studentskim praksama.

Koje si koristi, vještine, iskustvo stekao/la na praksi? Smatraš li da je vrijedilo?

Ana: Mislim da studentska praksa donosi dosta dobiti (ako se zaista obavlja), može poslužiti kao odlična odskočna daska za dalje u smislu potencijalnog ostanka nakon prakse/faksa, dobiveno znanje i praksa iz tvog područja, iskustvo koje doprinosi budućem poslu.

U mojem slučaju, vještine koje sam stekla bile su: organiziranost, rješavanje zadataka unutar rokova, usvojenost radnih zadataka vezanih uz struku, pismena i usmena komunikacija s klijentima. Da, mislim da vrijedi ići na praksu jer samo može pomoći i svakako bih preporučila.

Nina: Rad na obje prakse omogućio mi je da uđem dublje u pojedine industrije i to mi je dalo perspektivu da uočim na koji način ta poduzeća funkcioniraju i da nije sve onako kako se teorijski uči na fakultetu.

Izvor: Pexels

Jedan praktični zaključak

Studenti su voljni ići i na neplaćenu praksu, ali to znači da žrtvuju vrijeme u danu koje bi inače vjerojatno proveli na nekom studentskom poslu. Nije lako biti student, a troškovi života u današnje vrijeme visoki su za sve, pa je jasno da si ne može svaki student priuštiti takvu žrtvu. 

Vidljiv je korak naprijed u poslovnom svijetu za studente. Mnoga poduzeća uvidjela su da studentima nije u interesu jedino zarada, već suprotno, željni su znanja, ali izostanak financijskog aspekta nekad im onemogućava da do istog i dođu. Stoga je lijepo vidjeti da mnoga poduzeća odlučuju nagraditi trud i rad studenata na praksi, a time im i omogućiti da dođu do tog znanja i iskustva kojem streme. Jasno je, naravno, i da poduzeća u tom slučaju rade detaljniju selekciju i imaju veća očekivanja od praktikanata. Ipak, vjerujemo da našim prosperitetnim studentima ta očekivanja nije teško ispuniti.

Podijeli

O autoru

Bok! Zovem se Laura i studiram poslovnu ekonomiju, iako mi se često čini da sam više umjetnički tip pa u slobodno vrijeme pustim kreativi na volju. Tako me stvaralačka struja dovela i do Managera. Volim more, impresionističke slike i sendviče.

Comments are closed.